Epidemija konfabulacije
Eto, mislila sam da nikada ovo neću reći, ali Šeki se konačno pokazao kao koristan član političkog zoološkog vrta. Kao što je S(h)eve Nacionale natjerala svekoliko pučanstvo da se nauče koristiti bogohulnim strojem kao što je računalo usprkos opasnosti da im bludništvo i nećudoređe interneta spale njihove vjerničke rožnice, tako je i Super Hik, u sabornici poznatiji kao Šeki, naučio hrvatski puk novoj riječi. U životu sam upoznala popriličan broj ljudi koji misle da ako koriste strane riječi (po mogućnosti latinskog podrijetla) odaju izgled pametne osobe. No Kanader i Šeki su nam davno dali do znanja da to nije slučaj.
Ja sam, naime, uvjerena da svaka kumica koja prodaje svojih teškom mukom uzgojenih 3 kg graška (ili mahuna čak!), jako dobro zna da postoji (namjeran ili nehotičan) poremećaj u ponašanju hrvatskih vlastodržaca da pojedine događaje «zaborave» i zamijene ih «pravom istinom». To što Barica ne zna da se to zove «komfjebulacija» (primjećujete sufiks «jebu» koji je često korišten u političkoj praksi...) ili tako nekako... pa to nije važno... reče jednom davno neki pametan čovjek da ne morate nešto zvati konfabulacijom da bi to bila konfabulacija.
Iz povjerljivih izvora znam da je slogan HDZ-a za izbore 23. studenog 2003. godine trebao biti «Konfabulirajmo zajedno!», ali je onda prevladalo mišljenje da se ipak upotrijebi inačica te parole «Pokrenimo Hrvatsku zajedno!». Stoga vidite, ništa nije slučajno, poštar uvijek zvoni dvaput (kad ne platite račune), um caruje (ali na rastojanju od 100 m od Markovog trga), a snaga klade valja (ponekad i ljude u kombije u ratnim vihorima), popu uvijek ide pop, a bobu bob (osim ako ste Jelena Brajša, onda Vas ide nekoliko nekretnina u Zagrebu, bazen i nepresušan posao prodaje djece).
Dobra vijest je da je predsjednik SAD-a primio Kanadera na razgovor. Naime dok je Bush izlazio iz wc-a i brisao ruke o ručnik koji mu je asistent dodao (niste valjda mislili da si sam briše ruke!) ušao je u hodnik koji je povezivao wc i salu gdje je imao sljedeći sastanak. Upravo u tom trenutku dogodio se povijesni susret i predsjednik Velesile je kimnuo glavom predsjedniku Vlade Mandarina-Smokva-Banana države. Kasnije je Kanader prenio poruku i značaj tog susreta svim medijima rekavši da je on taj mig (klimanje glave i brisanje ruku u ručnik) shvatio kao «potporu hrvatskim nastojanjima da uđe u euroatlantske integracije, NATO, EU i Društvo numizmatičara sjevero-istočne Europe». Zaista dobra vijest.