|
Ne znam jesam li noćas uopće spavala. Znam samo da nema više Arwen... U jednom trenutku, ne znam ni koliko je bilo sati, ni koje doba dana, u moju spavaonicu je došao David. David: Isabell... Žao mi je... Znaš da sam bio jako dobar sa, Arwen... Na samo spominjanje njenog imena ponovno sam briznula u plač. David me nježno zagrlio. I tako smo sjedili bez riječi. Čime sam ja zaslužila tako dobrog dečka? Nakon nekog vremena David je ponovno progovorio. David: Isabell, trebala bi ići kod Dumbledorea, želi vidjeti tebe i Annu. Ja: A gdje je uopće ona? I zašto me Dumbledore treba? David: Anna je kod Alexa, u našoj spavaonici. Ona je shrvana, kao i većina škole. Jedino se Malfoy šepiri po školi kao kakav paun... Ja: Potpuno sam bila zaboravila na Malfoya... Mrzim ga još više nego prije... Njegov otac je ubio Ar... I ponovno sam pukla. Nisam se mogla suzdržati. Arwen, Malfoy... Previše toga mi se motalo po glavi. Zamišljala sam sebe kako ubijam Malfoya... David: Isabell, otiđi do Dumbledorea. Molio je da te dovedem. Tebe i Annu. Mislim i da su tamo Arwenini roditelji. Ja: Ali kako ću se pojaviti pred njima? Pa jednim dijelom sam ja kriva što je njihova kćer mrtva... David: Ne, nisi ti kriva. Hajde, idemo! Ja i David smo krenuli iz ženske spavaonice. U društvenoj prostoriji nije bilo gotovo nikoga, a i oni koji su bili su ili plakali ili bili na rubu plača. Svi su gledali u mene pogledom punim sažaljenja... Došli smo ispred vodorige koja vodi u Dumbledoreov kabinet, a tamo su čekali Anna i Alex sa McGonagallicom. Ja i Anna smo se zagrlile. Ovo nas je zbližilo još više. McGonagallica: Dečki, bojim se da će njih dvije odavde morati same... David: Ali, profesorice... McGonagallica: Nema ali! Alex: Kako nema ali! Pobogu, pa upravo im je umrla najbolja prijateljica... McGonagallica: Jako mi je žao... I McGonagallica je potjerala Davida i Alexa, a nama rekla lozinku. Vodoriga se pomaknula, i ja i Anna smo se uspele stepenicama. U Dumbledoreovom kabinetu su bili Arwenini roditelji. Njihova lica su također bila mokra od suza, kao i moje i Annino. Dumbledore je došao iz sjene kabineta. Dumbledore: Djevojke, ja znam da je vama sada teško... Ali ja vas molim da nam ispričate što se dogodilo. Anna je ispričala kako smo prvo išle kod Zonka, pa smo krenule prema Medičarnici, a na putu smo vidjele borbu... Kada je došla do dijela kad je Lucius Malfoy došao do nas, ja sam se opet rasplakala. Dumbledore me suosjećajno pogledao. Anna je napokon došla do dijela kada se vratio Alexandar sa Dumbledoreom i McGonagallicom, pa je Dumbledore nastavio. Dumbledore: Nakon toga je Minerva otpratila gospođicu Black i gospođicu Rackwisch u društvenu prostoriju, a ja i gospodin Lebingh smo odnijeli gospođicu Kiptorn u bolničko krilo, a sutradan nazvali vas. Arwenina mama je plakala, a njezin otac je samo gledao kroz prozor očiju punih suza. Arwenin otac: Hvala vam na svemu, Albuse. I hvala vama dvjema što ste bile tako dobre prijateljice Arwen. Siguran sam da je ona to cijenila. Javit ćemo vam za sprovod. I njih dvoje su otišli, a kada smo ja i Anna krenule prema vratima, Dumbledore je opet progovorio. Dumbledore: Još samo jedna stvar. Zapamtite da plakanjem ne možete vratiti Arwen, i ma kako uporne bile, ne možete vratiti vrijeme. Zato nastavite živjeti svojim životom i budite sigurne da bi Arwen to željela. A na osvetu nemojte ni pomišljati. Ako se osvetite, to neće vratiti Arwen, nego vam samo okaljati dušu. Ja znam da ste vas dvije u prošlosti doživjele horor kakav neki ne dožive cijelog svog života, ali zapamtite ovo: radost možete naći i na najtamnijim mjestima, i u najtamnijim trenutcima, samo se trebate potruditi... Budite toga uvijek svjesne... Nakon toga smo otišle u spavaonicu, a ja sam razmišljala o svemu što je Dumbledore rekao. Znala sam da je u pravu, ali sam i dalje u sebi osjećala takav gnjev... Gnjev za koji mi se činilo da ga se nikada neću moći riješiti... |
|
Anna: Dobro jutro, spavalice! Kolko ti možeš spavat! Al imam jednu dobru vijest. Danas nemamo predavanja, nekakav je praznik važan za školu, pa... Ja: Anna, jesi ti dobro? Jasno ti je da je danas ponedjeljak ili si lupila noćas glavom u zid? Anna: Da, super sam. I nisam udarila glavom u zid. Nemamo danas predavanja, Dumbledore je rekao za doručkom. I danas idemo u Hogsmeade, a ja sam nagovorila McGonagallicu da pita Snapea da te danas pusti u Hogsmeade. I Snape je popustio. Ja: Anna, najbolja si... Izašla sam iz kreveta, obukla se, otišla sa Annom u kuhinju kod vilenjaka i zamolila ih da mi daju nešto za jest. Tamo je bio Dobby, koji je bio sav sretan što nas vidi. Pojela sam, pa smo se ja i Anna išle nać sa Arwen pošto smo se dogovorile da ćemo ići zajedno. Cijelim putem smo brbljale i smijale se ko neke luđakinje. Kad smo došle, prvo smo otišle u Zonkov dućan psina. Nakupovale smo smrdobombice, i Arwen si je kupila zubati frizbi. Krenule smo prema Medičarnici. Kada smo zašle za ugao, vidjele smo grozan prizor. Nekoliko smrtonoša i jedan auror su se borili. Kletve su letjele posvuda, ali se auror ipak uspjevao obraniti. Ubrzo sam prepoznala tog aurora. To je bio prijatelj mog tate, Alexandar Lebingh. Jadna kletva je proletjela blizu nas. Sklonile smo se iza ugla, ali ne dovoljno brzo. Jedan od smrtonoša nas je primijetio. Dotrčao je do nas i skinuo svoju masku. Lucius Malfoy: Opa, gle još jedna Blackova... Zar i ti želiš umrijeti? Tvoj stric se uzvukao, ali ti nećeš... Ja: Ne mogu vjerovati! Još se hvališ time što si pokušao ubiti Siriusa! Gade jedan! Dabog da crko! Lucius Malfoy: Pa mala curica bi se bahatila! A gle koga još tu imamo! Malu Kiptornowu i Rackwischicu. Koja želi prva umrijeti? Arwen: Kako se usuđuješ obratiti mi se! Nakon što si pokušao ubiti mog brata, i to pred cijelim aurorskim uredom! A ja sam se pitala kako Draco može biti takav kreten! Kakav otac, takav sin! Luciusu Malfoyu je prekipjelo. Izvukao je štapić iz pelerine i uperio ga u Arwen. Lucius Malfoy: Avada Kedavra!!!!! Iz njegovog štapića je izletio mlaz zelene svjetlosti, a Arwen je pala na pod kao kakva krpena lutka. U tom trenutku se aparatiralo desetak aurora, a Lucius Malfoy se dezaparatirao, no prije je uzviknuo Mors Mordre. Ja sam se bacila na pod, i pokušala probuditi Arwen, ali bezuspješno. U sebi sam znala da je mrtva... Počela sam neutješno plakati. Anna se sagnula do mene i zagrlila me. Ali to mi nije pomoglo. Držala sam Arwen na rukama. Moje i Annine suze su polako padale na Arwenino beživotno tijelo. Nisam mogla vjerovati, Arwen... Jedan od aurora mi je prišao. To je bio tatin prijatelj, Alexandar Lebingh. Shvatio je što se dogodilo. Primio je mene i Annu za ruku i aparatirao se ispred perivoja Hogwartsa. Ja sam još uvijek plakala, suze su samo izlazile iz mene, nisam se mogla suzdržati. Alexandar je istog trena potrčao prema Hogwartsu, a nekoliko trenutaka kasnije se vratio zajedno sa Dumbledorom i McGonagallicom. McGonagallica je mene i Annu odvojila od Arwen i pomogla nam da odemo do društvene. Svi su gledali u nas, ali ja i Anna se nismo obazirale ni na koga. U sebi sam samo razmišljala da je ovo sve san, da ću se sad probuditi... Ali ipak sam duboko u sebi znala da je ovo stvarnost... Neutješno sam plakala... Nisam se mogla pokrenuti. Kao da sam paralizirana. Ne znam koliko dugo sam tako ležala, možda je prošlo samo par minuta, a možda i sat, dan, tjedan, godina... A ja sam još uvijek neutješno plakala, polako shvaćajući da od sada nastavljam svoj život bez Arwen... |
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv