Anna: Dobro jutro, spavalice! Kolko ti možeš spavat! Al imam jednu dobru vijest. Danas nemamo predavanja, nekakav je praznik važan za školu, pa...
Ja: Anna, jesi ti dobro? Jasno ti je da je danas ponedjeljak ili si lupila noćas glavom u zid?
Anna: Da, super sam. I nisam udarila glavom u zid. Nemamo danas predavanja, Dumbledore je rekao za doručkom. I danas idemo u Hogsmeade, a ja sam nagovorila McGonagallicu da pita Snapea da te danas pusti u Hogsmeade. I Snape je popustio.
Ja: Anna, najbolja si...
Izašla sam iz kreveta, obukla se, otišla sa Annom u kuhinju kod vilenjaka i zamolila ih da mi daju nešto za jest. Tamo je bio Dobby, koji je bio sav sretan što nas vidi. Pojela sam, pa smo se ja i Anna išle nać sa Arwen pošto smo se dogovorile da ćemo ići zajedno. Cijelim putem smo brbljale i smijale se ko neke luđakinje. Kad smo došle, prvo smo otišle u Zonkov dućan psina. Nakupovale smo smrdobombice, i Arwen si je kupila zubati frizbi. Krenule smo prema Medičarnici. Kada smo zašle za ugao, vidjele smo grozan prizor. Nekoliko smrtonoša i jedan auror su se borili. Kletve su letjele posvuda, ali se auror ipak uspjevao obraniti. Ubrzo sam prepoznala tog aurora. To je bio prijatelj mog tate, Alexandar Lebingh. Jadna kletva je proletjela blizu nas. Sklonile smo se iza ugla, ali ne dovoljno brzo. Jedan od smrtonoša nas je primijetio. Dotrčao je do nas i skinuo svoju masku.
Lucius Malfoy: Opa, gle još jedna Blackova... Zar i ti želiš umrijeti? Tvoj stric se uzvukao, ali ti nećeš...
Ja: Ne mogu vjerovati! Još se hvališ time što si pokušao ubiti Siriusa! Gade jedan! Dabog da crko!
Lucius Malfoy: Pa mala curica bi se bahatila! A gle koga još tu imamo! Malu Kiptornowu i Rackwischicu. Koja želi prva umrijeti?
Arwen: Kako se usuđuješ obratiti mi se! Nakon što si pokušao ubiti mog brata, i to pred cijelim aurorskim uredom! A ja sam se pitala kako Draco može biti takav kreten! Kakav otac, takav sin!
Luciusu Malfoyu je prekipjelo. Izvukao je štapić iz pelerine i uperio ga u Arwen.
Lucius Malfoy: Avada Kedavra!!!!!
Iz njegovog štapića je izletio mlaz zelene svjetlosti, a Arwen je pala na pod kao kakva krpena lutka. U tom trenutku se aparatiralo desetak aurora, a Lucius Malfoy se dezaparatirao, no prije je uzviknuo Mors Mordre. Ja sam se bacila na pod, i pokušala probuditi Arwen, ali bezuspješno. U sebi sam znala da je mrtva... Počela sam neutješno plakati. Anna se sagnula do mene i zagrlila me. Ali to mi nije pomoglo. Držala sam Arwen na rukama. Moje i Annine suze su polako padale na Arwenino beživotno tijelo. Nisam mogla vjerovati, Arwen... Jedan od aurora mi je prišao. To je bio tatin prijatelj, Alexandar Lebingh. Shvatio je što se dogodilo. Primio je mene i Annu za ruku i aparatirao se ispred perivoja Hogwartsa. Ja sam još uvijek plakala, suze su samo izlazile iz mene, nisam se mogla suzdržati. Alexandar je istog trena potrčao prema Hogwartsu, a nekoliko trenutaka kasnije se vratio zajedno sa Dumbledorom i McGonagallicom. McGonagallica je mene i Annu odvojila od Arwen i pomogla nam da odemo do društvene. Svi su gledali u nas, ali ja i Anna se nismo obazirale ni na koga. U sebi sam samo razmišljala da je ovo sve san, da ću se sad probuditi... Ali ipak sam duboko u sebi znala da je ovo stvarnost... Neutješno sam plakala... Nisam se mogla pokrenuti. Kao da sam paralizirana. Ne znam koliko dugo sam tako ležala, možda je prošlo samo par minuta, a možda i sat, dan, tjedan, godina... A ja sam još uvijek neutješno plakala, polako shvaćajući da od sada nastavljam svoj život bez Arwen...