Zdenkov kulturni kombi

U nekom naletu ludila opizdio sam nogom o kuhinjski element...

U nekom naletu ludila opizdio sam nogom o kuhinjski element i razbio ga. Udarac, odmjeren i plasiran, odvalio je upravo središnji dio istog, onaj koji se nalazi ispod sudopera i na kojem je, s unutarnje strane, pričvršćena vrećica sa smećem. Koja, se, dakako, razletjela i smeće prosulo po podu.

Još je ondje.
Kao i gomila neopranog suđa i ostaci različitih vidova alkohola koje smo trošili. Problem je, sve je to bilo u srijedu, a danas je subota. O da, napravio sam jutros prvi korak ka sređivanju, upalio sam bojler i bacio špagete da se ne usmrde. Inače, samo sam si skuhao gorku, jaku kavu, vratio se u sobu, pustio Stinu i legao pred laptop.



Gladan sam, ali ne da mi se jesti. Uzeo sam desetak badema i ubio kruljenje u želucu, valjda će dostajati do navečer. Ide se na tulum, jest će se, piti, nosim i vreću jer planiram spavati u autu, zato i jesam uzeo teretni, dostavni, lijepo se možeš ispružiti straga i ćoriti na suhom. Ršum...

Obećao sam nekoliko stvari nekolicini ljudi, ali ne da mi se ništa od toga započinjati. Samo bih zatvorio oči i slušao Stinu. Kakav jednouhi, curo, this world was never meant for one as beautiful as you...



U nekim trenucima, kroz izmaglicu boje koja katkad može biti i purpurna, čovjek pomisli da se nalazi blizu svim onim odgovorima koje na šarenom papiriću tako nadmoćno zna. Na trenutak, pojavi se motiv. Jesam li uistinu dojezdio ovamo samo u težnji za ljepotom?

But no, I could not touch her
With such a heavy hand

U onim drugim trenucima, ostaju ljudi poput Stine. Na koje se uvijek možeš osloniti, kao Tenžera nekada u Dinamo biti siguran da u ovom gradu postoji netko kome ide gore nego tebi. Ljudi koji ti pokažu da tebi zapravo uopće ne ide loše. Ljudi koji su u stanju otpjevati ultimativnu himnu adolescencije i ne biti smiješni, jadni i patetični pritom.

People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked...

Nisam planirao pisati o glazbi. Ali eto, došla je, ostala, parazitira mi kao izraslina na srcu. Dragi su mi i njeni autorski albumi, ali ono što je učinila te davne 1998. suludo je. Uzela je tisuću puta preslušane pjesme ljudima koje obožavam, poput Cohena i Princea... I posvojila ih.

Ne znam bih li se ljutio zbog toga ili je obožavao. Istina, nakon dvadeset i kusur godina Purple Rain mi je već počela poprilično ići na živce. A sada sam je dobio natrag, bolju nego ikad. I zajamčenih novih dvadeset i kusur...



Čemu trud? Ostvarit ću obećano samom sebi i zaboraviti na riječi dane drugima. Kapci, budite pozdravljeni! Trebate mi samo vi i glazba!

Come to me my love
Come back to me

Kada ustanem uistinu bih mogao oprati suđe. Baciti smeće. Možda i jednom, za promjenu, ne okrenuti glavu od nereda koji me okružuje, zgađen, i ne otići nekamo drugamo. Možda. Jer sam sam epicentar i nosim ga sa sobom i u sebi svuda.

Zajedno s glazbom i smijehom. Kojima ću se posvetiti, a o neredu razmisliti...
Sutra?