Volio bih pisati o nečemu lijepom...
Maločas me Žavijer (čiji mi blog, nekako, polako, pa čak i ne toliko polako, izrasta u možda i najdraži uopće) donekle bacio u depru svojim postom o trima načinima pristupa smrti. A sinoć me deprimiralo i saznanje o smrti jednog od najsimpatičnijih sportaša u zadnjih petnaestak godina, Colina McRaea. No zapravo nisam predepresivan.
Samo sam lijen. Fascinantnom lakoćom gubim dane dok članci koje bih trebao pisati stoje nezapočeti. Mogao bih to nazvati kreativnom krizom, čini se. Jedva čekam Island i odmor - mada će jesenas, čini se, biti još podosta putovanja, sva će ta biti striktno poslovnog karaktera i neću se odmoriti na njima. A osjećam potrebu da stanem na loptu i razmislim o koječemu, na mnogo mi se nivoa život nalazi pred raskršćima.
U međuvremenu me i dalje, srećom, lijepe stvari ne zaobilaze. Jučer je bio porodični skup povodom rođendana Hiperborealnog vjetropira i bilo je klasično dobro. Ne mogu razumjeti ljude koji ne vole porodične skupove, ali opet, priznajem da to ovisi o porodici... Kasnije, završio sam na roštilju koji je uključivao originalne sarajevske ćevape, a skupilo nas se devetorica s istim hobijem - sakupljači autića. Odnedavno imamo i svoj forum, a ja sam i opet, eto, zahvalan stricu Internetu što mi omogućuje da upoznam zanimljive i dobre ljude. Gotovo svatko od nas je donedavno mislio da je jedini čudak koji se bavi tim hobijem, a sada već zajednički nastupamo prema uvoznicima, imamo odobren popust u nekim dućanima...
Sutra ću se pak zaletjeti do KSET-a na koncert Jacka Obliviana & The Tennessee Tearjerkers i Harlan T. Boboa & The Chimps. U Begešu je jučer navodno bio ršum, kažu da je Oblivian car uživo. U utorak je pak u &td-u William Basinski, lijepa prilika za čuti malo suvremene eksperimentalne glazbe uživo, pa mislim da ni to neću propustiti...
JEBEMTISVE! To znači da samo danas mogu napisati sve one zaostale članke i da se moram iz ovih stopa skinuti s bloga i krenuti u žvrljanje... Ajd bok!
|