Zdenkov kulturni kombi

Potkova

U kuću u kojoj živim doselili smo 1983. Vrlo brzo, ako ne i odmah, obješena je potkova iznad ulaznih vrata, za sreću.

"Potkova ti je naopako. Tako da curi sreća iz nje. Treba biti obratno." - primijetio je Svijet u boci prvi puta došavši kod mene.
"Oduvijek je tako, pa nek i ostane." - odvratih.

Mislim da je otada gotovo svaki puta kada bi svratio spominjao taj detalj, ali ja sam bio tvrdoglav, potkova je ostajala naopako. U kući se živjelo i umiralo (troje ljudi u zadnjih desetak godina), i zapravo i nije bilo tako loše. Godine, onako, više zeznute no sjajne, no skakavci ih pojeli nisu...

Danas je frend, Edo, vidio potkovu, ustao, otišao do vrata, uzeo je i okrenuo. Neću se buniti, puštam stvari da idu svojim tokom kada se god pojavi netko tako odlučan i nasilan u mijenjanju tuđih svjetova. A i zanima me što će ispasti. Sam je nikada ne bih okrenuo, to je forsiranje i patetično samozavaravanje. Ali on, stranac, iako drag i čest gost, smije pokušati.

A vidjet ćemo.