Zdenkov kulturni kombi

Ubuđali putokazi

Daklem, čovjek uistinu na putovanjima kojekamo dospije i štošta vidi. Baš sam u nekom naletu nostalgije kopao po slikama i skužio da posjedujem neobičnu sklonost slikanju putokaza, imena ulica, prometnih znakova... Ukratko svih onih stvari koje nam određuju orijentaciju u prostoru prigodom putovanja, a koje vozeći ili kao suvozač asistirajući vozaču gotovo uvijek nepogrešivo profulam. Centuriona ste već vidjeli, evo još nekih favorita.

Nikada ne znaš kamo će te put nanijeti... mene je, eto, doveo i do Filipina. Dokumentirano. Doduše, nisam siguran da bi Corazon Aquino ili onaj Estrada (gomila govana, prikladno ime za predsjednika) prepoznali krajolik, ali slika ne laže, ako već ja to činim.



E ovdje mi je uvijek bilo lijepo... Hmmm, ili je možda bolje da taj detalj ne spominjem, s obzirom na natpis na tabli? Ma vraga, odsutni pogledi, i moj i Ribafishev (link lijevo) sve govore: alkohol caruje, a tko klade valja, sam si je kriv. Tekućina u ruci je crni Gösser, superlativ u jednom od boljih reklamnih slogana ikada, propisno ohlađen. I fin. Snimljeno par stotina metara od frendove kućice iz snova, od koje imam ključ. Kad proljepša vrijeme, eto mene ponovo onamo. Da se oporavim, ako sam inače u kurcu, odlazim na odmor u... ma znate i sami čitati. Bizarno.



I za kraj, trijumf minimalizma: ime ulice u Novalji. Može li bolje?



Jedini je problem što su sve ove slike ubuđale, već mjesecima stare, a meni se opet putuje. Ove godine planiram koješta, hoće li biti vremena i novca, vidjet ćemo. Trebao bih se maknuti s ovog mršavog kontinenta, i to čak dvaput, malo do Esada, malo do Kine. U planu je i poneko buđenje Pešta, Sloveniju ni ne računam, možda i neka tura po Njemačkoj, a nadam se i ponekom hrvatskom gradu u kojem nisam nikada bio - Osijek se čini najizvjesnijim. Ništa, čim uleti neki testni auto puštam si Hanka Williamsa (a može i Clothesline Revival obradu), Ramblin' Man - i idemo!