Dionizije nad Dinaridima

U godinu dana drugačiji

Pun sam negativne energije od neki dan. Toliko da su me zbog tog počela boljet leđa. I to točno od svađe sa Polihimnijom.

Dragi Olimpe,

nisam dobio plaću ima već 5 tjedana, a kako izgleda bit će tako još sigurno tjedan dana. Ovo me je totalno iživciralo jer od mene rade budalu već mjesec dana. Trenutno učim za svoje zadnji ispit opću pedagogiju i osjećam se kao totalni debil. Dok je položim od sve te self help literature posvađat ću se sa svim prijateljima. Od self help -a popijem zato uvijek koju čašu, ili bocu više kako bi rekao Boris Demur. Nisam pisao ovaj blog ima dulje od godinu dana. Osim jednog posta. Dosta se u međuvremenu dogodilo. Bio sam u vezi mjesec i po dana. Ja u vezi. Da. I čak nije bilo loše. Uganuo sam nogu dvaput. I to na istom mjestu. Zbog toga me bolila druga noga radi opterećenja. Udebljao sam se, no ono što mi smeta je što sam postao tromiji. Neki su me ljudi pokušali pretuč jer se oblačim prešareno za mušku osobu. No nisu uspjeli. Dao sam otkaz kad sam shvatio da prijašnji posao nije za mene. I to je bilo baš super. Oslobađajuće. Totalni I've got the power. Uhitili su me zbog građanskog neposluha i baš je bilo cool kad su me na sve četiri nosili u maricu. Nakon četiri godine aktivizam mi još nije dosadio. Bar ne svi aspekti. Imam cilj konačno u životu. Riješit se faksa i otić na Zapad volontirat na godinu dana preko volonterskog centra. U Francusku najrađe. No osim ciljeva i prepričavanja tu sam da svijetu kažem što me muči.

Imam probušen nos.
Idemo ispod mosta.
MIČI RUKE SA MENE!

Prve su moje rečenice na francuskom. Učili smo ih radi vježbanja naglaska. Ja sam zato sklopio skoro pa haiku o tome kako zbarit i odjebat lika. Kad smo kod toga imao sam slučaj seksualnog uznemiravanja prije četiri i po mjeseca. To baš nije bilo super. No preživio sam i prošli post (jedini napisan osim ovog u ovih četrnaest mjeseci) napisao sam odmah nakon tog slučaja. Ne da mi se prepričavat događaj, no posljedica toga jest da sam postao užasno bezobrazan. Odriješit. Prema nekim koji su to zaslužili nije mi uopće žao. Zaslužili su. OK je bit bezobrazan prema nekom tko je prema tebi bio bezobrazan. Prema nekima sam bio tolko bezobrazan da sam htio da ih povrijedim, jer su oni mene povrijedili. Tu sam priznajem malo pretjerao, no što je tu je. Uzalud se ispričavat ne mislim. Bilo bi to trljanje soli na ranu.
Ono što je loše bilo kao posljedica seksualnog uznemiravanja da mi se nije dalo više trudit oko ikog novog u životu. Ne mogu podnijet da me netko dira, a da nije prijateljski ili da me bar zna. Atmosfera barenja/zavođenja mi se ponekad gadi. No nastoji izdržat što dulje mogu. Da nisam jedini muškarac/dečko koji je doživio seksualno uznemiravanje znam da nisam. Ima jedan lik od metar i 90 cm (nije veličina kurca) koji je to doživio. Heteroseksualan je. No bolje da ne nabrajam. Ima ih još. Što ćeš u toj situaciji? Ne možeš se izderat na ženu ispred gomile ljudi. Ili gurnit je. Bilo bi čudno. Nekako je bezobrazno kad to muškarac napravi. Žena ima pravo deranja s obzirom na PMS, a muškarac mora bit ili ozbiljan ili veseo. No derat se na ženu nikako. Prije me zabavljalo kad mi ljudi non stop ulijetaju, a sad je postalo samo naporno. I dalje plešem. Kad prestanem plesat onda ću umrijet. I dalje dobijem koj put po dupetu od nečije ruke jer eto neki misle da zavodim plesanjem. Da sam došao pokazat svoje super dupe. No to mi nije namjera. Namjera mi je zabavit se na dobru glazbu. A kako će to koji debil shvatit mislim da je to njihov problem. Jer neki se gadno zajebu.
Zašto ja o ovome svemu Vama pričam? Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje nešto je što se dešava svaki dan. I to nije tamo nekim ljudima. Nego ljudima oko Vas koji imaju i Ime i Prezime. Dogodilo se velikom broju mojih prijateljica. I bilo im je gadnije nego meni. Njih neću imenovat, a pisat o svojim problemima javno nemam problem. S tim ne želim postić sažaljenje od drugih ljudi. Niti sebe prikazivat kao žrtvu.
Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje ne dešava se samo ženama. Događa se kao što vidite ponekad i muškarcima. Događa se ljudima svakakvog porijekla, socijalnog statusa, religijskog, kulturnog i seksualnog opredjeljenja. Super mi je zato rad Sanje Iveković ˝Ženska kuća", gdje se to totalno vidi. Bar kod žena. I baš na individualnoj razini kao ovdje. Tko zna koliko žena trpi nasilje u obitelji i vezi. Ponajviše jer muškarac misli da je ona njegovo vlasništvo. A žena mora da trpi zbog obitelji. Ili čisto zato jer je se uči da mora biti podložna. Kad sam svom prijatelju psihologu odlučio ispričat svoju priču o tome uzdahnuo je.

- O ovom ćemo izvan menze!
- Može. Nije bilo toliko strašno. Ali nije ni smiješno.

Seksualni prekršaji obično je nešto najgore s čim se pravnici najmanje žele bavit. A većina ljudi o tome ne želi ni slušat. Ili omalovažava to ako se dogodi osobi muškog spola. No meni je eto lakše kad o tome govorim odnosno pišem. Možda mi nestane iz glave. Za šutnju se davno dokazalo da nije zlato. A ovdje nisam samo da kažem kako je meni loše što se to dogodilo. Tu sam da kažem da nije baš svakome svejedno kad ga se tretira kao seksualni objekt. Bio muškarac ili žena. Nije ugodno dovest nekog u takvu situaciju. Zajebavam se i ja sa seksom. No u načelu ne bih se mogao jebat s nekim koga ne znam. Gledao sam dosta švedskih filmova u Tuškancu ovih dana (da se zamisliš kad ni jedan film nije bio porno film). Većinom su o pravima djece i odvijaju se u srednjoj školi s obzirom Švedska ima visok stupanj zaštite prava djece. Jedan film koji je malo nerealan "The Ketchup Effect, Hip Hip Hora!˝ ili u jednostavnom hrvatskom prijevodu "Utjecaj kečapa˝ ima super ženski glavni lik. Otac joj predloži da je dečki ne bi gnjavili zbog sisa ne nosi top jer time izaziva "nevolje˝. Ona poludi na to i iz inata ga nastavi nosit dalje.
Nakon ovog iskustva "dobrodošao˝ sam u svijet žena. Ljepota je ponekad prokleta. Znaju oni koji su doživljeni kao seksualni objekti. No ne moram zato bit zakopčani do vrata kao opatice kad izlazimo vani. Pogotovo kad je vruće. Još najbolje da se prilagođavamo debilima. Nemojte me krivo shvatit. Nisam jedan od onih što viče svaki put kad ga neko nepoznat takne:

- SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE! SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE! UPOMOĆ!

Ili pokaže sise. Stvari obično idu nažalost i dalje od toga. Seksualno nasilje nije samo problem žena nego i društva. Od malena nas uče da toleriramo nasilje. O tom se ne priča. A batine te samo nauče da ih primaš ili daješ. Ništa drugo. Super mi je bilo to što mi je jedna prijateljica neki dan napravila. Uzela je šal i plesala s njim oko mene, dok sam se ja vrtio. I to eto nije bilo nikakvo zavođenje, nego zajebavanje. I baš je bilo zabavno. Ova druga je rekla da je to bilo senzualno. Širenje pozitivne energije i fizička ekspresija. Moja najdraža forma razonode. Pleše mi se. I to izležavajući se na podu. U izvijanju od fetalnog položaja do ne znam čega. Na Mouse on Mars ili Gus Gus. I neka je totalno senzualno. Iako mi se tresu sise jer san se udeblja. Neću sebe krivit da sam mogao pametnije. Niti se prilagođavat debilima. Glavno je da Sapfa i Terpsihora daju ritam i melodiju. A kako će to tko shvatit njegov je problem.
Dan žena provest ću sa svojim ženama na koncertu ženski bendova u Mochvari. I pokazat svijetu da kao što ne damo Varšavsku, ni svoj smješak s lica ne skidamo tako olako. I za kraj praktički godine dana nepisanja i ova četiri i po mjeseca (osim što želim svima da kažem da se ponašaju odgovorno) imam misao kojom ostavljam ljudima da je shvate kako hoće.

- Oprao sam svoje ruke. Moje misli su čiste!