Wave a flag! Spin the flag!
Svijet se vrti. Ja se vrtim. Svi se vrte. Neki u svojoj, neki u tuđoj putanji. Ja u svojoj, a povremeno i u tuđoj. I od svog tog vrćenja i vitlanja dobijem vrtoglavicu. Od mamurluka.
Što si se uhvatio te zastave?
Meni je baš orfistična. Da dragi Olimpe,
opet sam "malo" plesao. I vrtio se oko drugih. Pravi sam vamp postao. Čovjeće ja kad sam pijan stvarno radim budalu totalnu od sebe. Besraman. I to sam tri satira. I to se još kao slućajno bacim na "the" kad sjedi u fotelji. Zamotan u zastavu. Ma baš mi je sve bilo šareno. A mene se još najviše uvati onaj u vezi u stanu čijeg dečka smo bili. Mora da je njima bilo zabavno ili previše mene gledat kako plešen sa tom zastavom. A vrhunac mi je bilo kad sam se još mazio i plazio po ormaru. Fetiš eto radim od svega. Zabario nisam ništa, ali se zato zabavio. Nasmijao se danas kad sam se sjetio šta san sve sinoć radio.
Super mi je bilo šta san se konačno isplesa da me bole noge. I da diga mi se opet kurac. Iman života, ali definitivno taktika navali odnosno zgrabi ga uplaši većinu satira. Nisam ja kriv što imam ruke kao zmija. Zastava mi je bila super. Još kad san brija i gleda kroz nju.
- Sad je sve žuto, plavo, ljubičasto!
Manijak. Bio i ostao.
Nekidan mi je nedostajala Euridika. Moja jedina platonska ljubav s kojom sam znao sate i sate razgovarat i slat super mailove. Jabuka Grozdje! I tko se tad pojavi nego Hermes. Izjavio sam naime da vikende koristim za kućanske poslove i pravo na biti jebozovan. Vec sam rekao da sa svojom jebozovnošću nemam problema, ali kad sam pijan nema šanse da ja pametno išta izustin iz usta. Osim mojih brijanja. Kad se pije ne pričaš o Foucoultu. Zabavlja se.
Zasto mi nedostaje euridika?
Zato šta eto činjenica da mi se netko veseli mi je draga. I čisto to. Ne ona kao ona nego kao iskren odnos s nekim, njim. Da ga grlim kao što me ona grlila. Bar jedno vrijeme monogaman. Ne da bi se non stop držali za ručice. Moja zadnja pritužba za zbor kojim se bavim je bila:
- Zašto više ne mogu bit zaljubljen bez razuma?
Sebi više ne dopuštan olako zabrijat na krivu osobu ili bit neuzvraćeno zaljubljen. He is not that into me kaze Miranda, jedna od rijetkih pametnih iz Seks i grada. Serije u kojoj uzastopna monogamija cvate. Na kraju večeri rečem sebi kao lija iz Ezopove basne:
- Ma grozdje. Ionako je kiselo.
Ali mi se ne da ni slatkim limunom zadovoljavat.
Vrijeme se jučer mijenjalo. Doslovno. Jesen je otkad počela. Koju volim. Ja nisam jedan od onih koji jedva čeka da svo lišće popada. Dapače sviđaju mi se razne boje. Volim i mučne filmove. No ne filmove o egzistencijalnim krizama umjetnika. Nego one hiperealne kao Slijepa planina, kineski film o ženi prodanoj u bijelo roblje gdje je cijeli film muče i to najviše žene, a završava kako u stvarnosti i jest. Bez nade. Drugi film je Razred, estonski film o bullyingu, gdje se djeca u srednjoj školi zlostavljaju, točnije čitav razred uhvati u igru dva lika, pogotovo jednog jer je povučen dok sve ne završi krvavo. Cura od jednog lika koji stane u obranu povučenog mi je najveći primjer konformističke glupače kakvu otkad nisam sreo. Umjesto da stane na njihovu stranu ona prekine vezu s ovim jer ne povlađuje se mišljenju većine. I sve isto zavši realno i brutalno. Masovnim ubojstvom i samoubojstvom.
Ljeto. Kao i svako za mene je zaključivanje godine. Bilo i ostalo. A ovo je bilo sa proteklom straight i gay prošlošću. Miserafil sam dijelom bio i ostat ću, ali cu se uvijek volit sjećat ludih i sretnih dana, a loših kao opomene što da ne budem. Iskustvo mi služi da budem jak. Rekla je Atena.
Ma super je bilo motat tu zastavu, jer eto ima i zgodnih Hrvata.
A ja eto od te zastave imam ovaj blog, Delaneuya, Stilinovića, orfizme, plesanje, pjevanje i koju super sliku glavi gdje puštam sebi da pjevam, plesem i opet se histerično smijem.
Zato pjevaj kurvo, pjeva jer možda prostitiuraš zagrljaje, ali se bar provodiš.
|