Živ i zdrav
Večeras mi nisu ukrali biciklu kao Panu. I to veoma dobru biciklu.
Inače ovaj tjedan Apis je bio u gradu. I premda mi je bio privlačan sada više tolko nije. Pa čovječe ja sam zgodniji od njega. Prolazi me polako očajna faza. Jer mi se počinju događat OK stvari. Sam se sebi nekad smijem od svojih stanja.
Iako nisam radnik mjeseca ovaj Dionizije je vodio dvije grupe turista i svi su došli živi i zdravi doma. U drugoj grupi možda učiteljice nisu bile najzadovoljnije, ali tko sad to jebe. A i bio je na prvom sastanku Operacije: Grad. Gdje iako poluinformiran mu je drago da se nešto od njega očekuje. Tjera me da radim. Učim, a ne gubi vrijeme. Možda Operaciji: Grad i ne dorastem, ali barem ću pokusat. Ljeto ću provest u Zaprešiću (prijatelju grada Kaštela inače jer rupa uvijek traži rupu za brata) radno i to je dobro. Bar da se trudim završit faks kad tad. Nakon dobrog noise i psihodelic koncerta koncerta okružen sa super ljudima i smijehom uz Pana, Hermesa, Artemidu, Euterpu i ine prijatelje i poznanike nekad se stvarno nemam čemu žalit. Pa ja sam se smijao. I to iskreno. Dosta mi je trčanja za seksom. Ako se nešto dogodi dogodit će se. Drago mi je ostat s ljudima u prijateljskim odnosima ako to zaslužuju. Jedino mi je bad ponekad što je ispalo da sam Svemirca vukao za nos, ali jebiga. Šta je tu je.
C´est la vie mes amies
|