Dionizije nad Dinaridima

Suze sina razmetnog

Sinoc se prosvjetlio!
Definitvno je kraj, bar trenutno mom alkoholiziranju. Pretjero, definitivno!
Ali mi sad misli lete pa ih moram nekako da vizualiziram. Zadnja tri pa i
stiri meseca imam osjecaj da je doslo vrijeme da odrastem, a nikako mi se
ne da. Odkad san se vratija iz Portugala iz euforije san pa u depresiju,
hiperaktivu, maniju i opsjednutost "nekim". Ali sad sam konacno super
sebi. Iako ne zelim biti otac svom ocu ponekad ipak moram preuzet tu
ulogu. Odjeba san konacno doma sve, ali s njima ne mogu napravit rez jer
su mi obitelj, ali i samo ali taj rez mogu napravit sa svojin zivotom.
Dosta mi je vise menage a trois i obaziranja na ono sto drugi misle premda
bili u pravu. Danas stvarno moran pocet ucit!!!!
Doslo je vrijeme da odrastem i zivot svoj uzmen u ruke. Ne mogu se vise
igrat Boga s drugim ljudima. Nisam dioniz, ali sam D´ivo!!!
Presposobno da ucinin nesto od sebe. Bio queer kralj, plesni kralj,
turisticki vodic, plesna kraljica, profesor ili nikad se ne zna prokleti
NGO-ovac. Trenutno odredjujem u sebi temi za diplomski i mislim se da bude
iz politicki angaziranog kiparstva secesije. Grupa Medulic, Mestrovic i te
baze. Zao mi je sta san napustio Pravonagrad i definitivno razmisljam da
se vratim tamo. ! sastanak mjesecno me nece ubit u pojam.
Stoga definitno i ovaj mail saljem vama, prijateljima a ne poznanicima do
cijeg mi je misljenja stalo. Ne morate odovorit, niti mi rec sta da radin
ali znajte da vasu misljenje cijenim.
Do sledecg tulum, partya, caja, kave, razgovora, poruke ili maila.
Salut!

Narcis i Dionozije

Ovo što čitate posljednji je put da se javno želim prisječat nekih stvari. Normalno da ih nikad neću zaboravit, niti se natjecat u životu s njima, ali smatram da je potrebno maknit se s mrtve točke u mom životu. Dana 14.11.2007 tri mjeseca nakon povratka iz Arkadije i svih sranja koja su me čekala doma osjećam potrebu za pisanjem ove queer bajke ili legende. Da li je ovo legenda, priča ili bajka procijenite sami. Nadam se da vam neće biti prenaporna i pretenciozna, već vrijedna čitanja. Prošlosti se treba ponekad odreć i ići dalje. Ne želim se više igrat boga s ljudima, jer s mržnjom nije lako živit. S nekim osobama bolje se ne natjecat. Vlasništvo ove bajke počiva u jednoj sobi Cvjetnog naselja, studentskog Olimpa, izdavačke tvrtke „Seks i Dinaridi“ i ako trenutno izađe iz kruga ljudi kojim sam je poslao jebat ću vam majku.





Narcis i mladić zvan Bahko





Život je siv. Ponekad ga nastojim sagledat sa razvedavanjem, jer život je jedina umjetnost vrijedna življenja.








Bilo jednog dana dve hiljade šeste i sedme da se u menzi našlo dvoje poznanika i mogućih prijatelja, Narcis i mladi Bahko. Narcis je učio za jebene ispite, a Bahko lijenčario po svom običaju. U studentskom Olimpu zvanom Cvjetno naselje posluživala se hrana tri put dnevno i zvala se doručak, ručak i večera. Možda nije bila nektar i ambrozije, ali ta hrana komunikacije je bila vrijedna. Narcisu i mladom Bahko bijaše preteško čekati u redu stoga su dolazili uvijek pred zatvaranje na ručak i večeru. Kako nisu imali pametnijeg posla osim moguće šutnje počeli su pričat jedan s drugim. Teme su bile svakakve od politike, povijesti, sociologije, povijesti, umjetnosti, glazbe, izlaženja i zajedničkog prijatelja Pana koji bijaše tada u Španjolskoj i svima je nedostajao.
Narcis je imao devet ispita za uvjete dok je Bahko bezbrižno, ali s mukom rastezao dva ispita i tješio taj cvjetić mali. No mladog Bahka jednog dana raspizdiše postupci te sebične biljke. Narcis bijaše sebična osoba i kad mu ova osoba više nije trebala, kad je dao sve ispite, izvan menze on se nije niti udostojio pozdraviti tog mladog boga. Kako su izlazili i kretali se u istom krugu ljudi nisu jedno drugog mogli izbjeći. Narcis je pozivao na partye i tulume mladog Bahka, ali samo kad je on htio. U početku Bahko iz nekog ludog razloga se odazivao dok nije shvatio da je riječ o jednoj veoma površnoj osobi gdje sve počiva na glumi, preseravanju i ich formi razgovora.
Još jednog dana ispred Faksa Dioniz se slučajno našao s Perzefonom i Hermesom. Dok je Dioniz išao po jednu skriptu, a Hermes po neke informacije, došao je glupi Narcis i počeo pričat s Perzefonom. Njima tad pristupi mladi Dioniz, no njih dvoje kao da ih nisu ni vidjeli. Tek kad je Narcis odlucio otić, njegovo visočanstvo se obratilo mladom bogu sa stavom velike važnosti koje mladog boga razljuti jer za njega to nije bilo primjereno. Hermes i Perzefona su se pravili ludi nakon toga i svatko je otišao svojim putem.
Drum´n´bass guru je svirao te večeri u Pauku. Mladi Dioniz se te večeri spremao po svom starom i dobrom običaju izač vani sam. No te večeri na drum´n´bassu je bilo previše ljudi. Dok je mladi Bahko plesao pijan ko guzica u tom elektro Olimpu, ko bumbar uletila je među podij jos pijanija pčelica Maja. Kako se dugo ne vidješe stadoše se grliti u velikim okretima, dok mladi Dioniz nije izgubio ravnotežu i lupio glavom o pod.
S Pčelicom odmah je pošao na WC gdje je sreo Hermesa. Nakon šta su mu pomogli oprat rane, krv iz nosa je stala, ali krv iz rane ispod brade nikako. Kad ih je pitao hoće li trebat šavova, a Maja vidjela šta je napravila rekla je da to ona nije napravila i pobjegla je nazad na plesni podij. Bahko je mrtav ladan nastavio razgovarat s Hermesom dok im nije prišao bahati Narcis. Prišao je Hermesu, no vidjevši krvavog Bahka zainteresira se tko ih je napravio. Dobio je odgovor da je to od pčelica na što samo ljigavo odtrči na podij. Pijani Bahko popizdi na to, dok ga je Hermes nastavio smirivati.
Kad je prošlo pet minuta Hermes je odlučio uči jer ipak je upad koštao 50 kn. No iz rane nikako da Bahku stane teč krv. U tom trenutku on odluči uči unutra jer party je i za boga skup bio, a glazba nije bila loša. Bahka je nosila glazba s jedne, osveta i bijes s druge strane. Bahko se pretvorio u Salomu željnu osvete jer je htio nečiju glavu na srebrnom pladnju. Bahko je plesao bojeći se da ranu još ne rastvori, a u glavi mu se vrtilo. Bojao se podići glavu da ne rastvori ranu stoga je pipao ljude okolo zbunjen šarenim svijetlima da ga nitko opet ne udari. Polubogovi i ljudi su ga pitali je li dobro, a on je samo odmicao glavu. Okolo je letao do šanka po još vode, garderobe po maramice sve dok Guru nije završio sa svojim nastupom. Nikog nije našao da ga odveze na hitnu već se morao sam da se tamo odvuče. Šest šavova, potres mozga, povrijeđen ponos, poderane i krvave hlače, bijes i želja za osvetom mučili su mladog Bahka. Svoju osvetu on još nije dobio.
Kad je prošlo 10 dana na stolu u menzi Bahko je dobio pitanje kakva mu je bila bakanalija. Okrenuo je leđa tako dvaput i otišao. Na još jednoj večeri dok je Bahko plesao opet svoj ples osvete i smijeha Narcis mu je prišao. Bahko ga ni ne pogleda, već se okrene i krene da pleše s tužnom Venerom u simetričnim kompozicijama i leti po podiju šaleći se s Venerom, a ismijavajući Narcisa. Na slijedećoj bakanaliji Narcis je rekao Perzefoni da je Dioniz veoma čudan. Na što su se Dioniz i Perzefona slatko nasmijali.




Uskoro se javi Pan za savjet jedan. Zanimalo ga kojim putem da ide dalje te posluša Bahkov savjet. To izazva bijes Narcisa koji smatra da je Pan prvo njego prijatelj. Tada u mjestu gdje se poslužuje nektar i ambrozije iskali svoj gnjev Narcis na Bahka. Zanimalo ga što to Pan vidi u njemu jer se osjećao ugroženim i manje važnim. I nakon toga ode s plahim i jakim pozdravom kao da je opet sve u redu uvijeren da je bolji od mladog boga.
Na jos jednoj bakanaliji na Faksu susretnu se njih dvoje opet. Tu Narcis nastojaše ne pozdravit Bahka, ali se zajebe jer prvo ga je htio pozdravit, a onda se okrene. Po prvi put pokaza mogućnost greške u svojoj bahatosti. Takvo ponašanje Bahka razljuti i nakon Nove Godine obrati se Narcis opet u mjestu gdje serviraju nektar i ambrozije sa pitanjem kako se mladi Bahko proveo. Bahko okrene samo leđa, a bijesni Narcis ga prostrijeli sa pogledom jer misli da je bolji od ovog mladog boga.
Jedno pored drugog prolazili su Bahko i Narcis bez pozdrava. Pola godine je prošlo i mladi Bahko koji je iskusio očev gnjev Vulkana odluči opet zaigrati s Narcisom Salomin ples osvete jer svakom bogu treba čovjek da se igra s njim. No Narcis se više nije htio igrati. Nakon toga mladi Bahko shvati da svoj gnijev nad rodnim Olimpom ne može iskalit nad Narcisom i da ne treba svakom bog u životu. Kad je to shvatio okrene se životu pijuckanja, zveckanja čaša i zabave te preraste u Dionizija punog smijeha i konačno otvorenog libida. A Narcis. Ma tko jebe Narcisa. Neka se još jednom pogleda u ogledalo. Možda spozna sebe, ali druge ljude nikad neće.