U čemu je skandal?

ponedjeljak, 07.09.2015.

Kako se ova samo svjetski izblamirala tom skandaloznom činidbom pred očima cijele regionalne javnosti!

Jedino – ne onime zbog čega sama misli da se izblamirala (i rastužila mamu). Nego upravo time što misli da se izblamirala (i rastužila mamu) onime čime misli.

Kaže joj i mater: nema se zbog čega kajati. Odlično; pametna mama. Nego, s kakvim obrazloženjem? Jer nije nikome drugom naštetila, eventualno sebi. Ali, draga mama, zašto sad sebi? Primjetno je da taj stanoviti Ervin s kojim se kresnula pred TV auditorijem – koji je, dakle, učinio točno isto što i ona - ne pokazuje ni najmanje znake kajanja, sramljenja niti (ga) se pita o tome je li si naštetio. Zašto se podrazumijeva da on sebi nije, a za nju se ne podrazumijeva?

U Stefaninom kajanju i snebivanju internaliziran je kulturni kod, onaj konzervativnog ćudoređa koje sporni spolni čin – ukoliko ne strogo katolički i ozakonjen – tretira kao štetu koju se nanosi ženskoj strani, kao nešto što u konačnici ženi ne može goditi i biti na čast i slavu. To je samo prividna briga za dobrobit vagine, a zapravo mizogina optužnica, jer, dakako, upotpunjena misao glasi: žena će međusobnu razmjenu organa i milovanja osjetiti kao štetu na svoju stranu – osim ako nije ''drolja'', sve dakle dok se radi o ''poštenoj ženi''.¹

Stefanina blamaža sastoji se u tome da je ovim ispadom javnog srama i krivnje pokazala kukavičko podvrgavanje i podilaženje javnom mnijenju, tj. neposjedovanje protuotrova u vidu dostatne debljine sive kore. Mislim, stvarno. Sra-mo-ta.²

Imao sam u ovo doba godine prije 5 godina post O nabijanju i gnječenju, s nekim tezama:
A) Nije li moguće da jezik tu nije tek odraz već i generator stvarnosti? Na toj točki pada mi na pamet pitanje je li običaj po kojem se spolni akt tretira trijumfom za tate i sramotom za mame možda na neki način povezan s time što tatama u samom tehničkom smislu prodora uda pripada aktivna uloga, dok mamama pasivna? Da se kojim slučajem u našim glavama za opis onih stvari umjesto ''penetracije'' ustalila riječ ''obuhvaćanje'', praćena odgovarajućim vulgarizmima, bi li nas govorni jezik danas možda navodio na uvriježenu ideju po kojoj je to nešto što samo mamama godi, dok se tatama čini nažao, bivaju iskorištavani, stišću zube i misle na Englesku? Bi li neka predškolska Darija, na Marijinu prijetnju da će je ''zgnječiti poput gliste'', odgovorila ne trepnuvši: ''Zgnječila ti moja mama tatu''?
Jer o muškoj aktivnoj, a ženskoj pasivnoj ulozi radi se samo utoliko što je cjelina radnje (koja uključuje muški i ženski aktivni obol), imenovana iz nekog razloga tek po muškom dijelu radnje (''penetracija'' - subjekt je ono što penetrira, objekt ono u što se penetrira). A što ako imenujemo obratno: cjelinu radnje tek po ženskom dijelu radnje (''obuhvaćanje'' - subjekt je ono što obuhvaća, objekt ono što je obuhvaćano)?
Hoću reći: tzv. ženska pasivna uloga kao nešto ne po sebi dano, proizlazeće iz objektivne biologije, nego tek iz jezika, odnosno po pozadinskoj optičkoj interpretaciji koje je jezik simptom.
B) Obrtanjem uloga pokazati ugrađeni apsurd diskursa koji spolni čin tretira kao štetu koju se nanosi ženskoj strani. U ''gnječila ti moja mama tatu'' apsurdni efekt proizlazi iz izgovaranja kao uvrede nečega što bi tati, međutim, po svoj prilici godilo (''gnječenje'') – kad se zamijene uloge, sugestija o uvredi, odnosno nanesenoj šteti, iskorištenosti, zazvuči prazno i besmisleno. Čime se izvlači na sunce i recipročna neopravdanost izgovaranja kao uvrede i štete nečega što bi i onoj mami valjda godilo (''nabijanje''). Ili barem nema razloga da se unaprijed tretira da Darkovom tati bi, a njoj ne bi – samo zato što on muško, a ona žensko (dok može, naravno, biti drugih razloga – ako taj tata konkretno nije njen tip, ako ne želi ni s kim nego sa svojim supotpisnikom, ako nije in the mood, ako joj je krivi dan u mjesecu, i sl.).@

Imao sam u ovo doba godine prije 4 godine post Demonska ljepota žene, završavam ga osvrtom na igru pridruživanja danu od strane blogera Ignissa, u kojoj je likove 5 dama (linkano iz nekog članka) trebalo spojiti s odgovarajućim Brojem, koji se odnosio na to koliko je koja frajera dotad u životu potrošila.
Još najzanimljivija je dama #4, 21-godišnja Jasmine. Zašto baš ona? Zato što pokazuje koliko je to praznovjerno crvenjenje ipak duboko infiltrirano u žensku psihu kao apriorij. Jer čak se i ona, sa svojih 90 partnera, sve nešto ženira, pa kao, znate, ja se malo sramim, pa nisam možda trebala se toliko trošiti, itd. Počinje priznanjem da je ostala šokirana kad je zbrojila sve bivše ljubavnike i shvatila da ih je zapravo toliko. Iznenadilo ju. Nadalje, ona i žali zbog toga – ali ne samo zato što nije ni s kim još ostvarila supstancijalniji odnos, nego ponajprije zato što se pita kako to sad mora izgledati ljudima, kakvom pofuknjačom ispada: Sometimes I really regret sleeping with so many men because it makes me feel cheap and a bit ashamed... Uplašila se za reputaciju, zato je odlučila da mora pod hitno nešto promijeniti: I didn't want to get a reputation and, above all, I wanted a man who didn't just want to use me for a bit of fun. Pomalo sam skeptičan prema ženama koje međusobnu razmjenu milovanja prevode – traduttore, traditore! – kao vlastitu ''iskorištenost'' od strane muških svinja; dakle, ne kao Coralie koja se seksa jer joj je do seksa, čisto zato što to želi, nego kao da je to nešto što one čine samo kao ustupak muškarcu, u razmjenu za kasniju nadogradnju (koja ako izostane, on im je ''zgriješio'', ''iskoristio'' ih). Zahtijevaju dušu zato što su dale tijelo. Ali dobro, to je sad druga tema. Nakon četiri godine sa po oko 20 frajera godišnje, evo je sad i Jasmine – poput Jo, družice joj po kompleksu, zasramljenosti i ispričavanju – također u celibatu na godinu dana. Sad je kreposna i ona (sve 4 izuzev Coralie inzistiraju da su 100% kreposne u trenutku intervjuiranja). I feel much better about myself. When I think about how many men I've slept with, I can't believe it was me, and my friends are shocked too. My mother doesn't know the extent of my sexual encounters, and she'll be sad when she finds out that I felt vulnerable enough to let men use me that way. At least I've made the change now, before it's too late.
Osobno, vidim to kao promjenu na gore. Jer ona to radi prijatelja koji su šokirani i mame koja bi se rasplakala. Koliko je samo od takve iskompleksiranosti i kukavičkog podilaženja javnom mnijenju – onome ''što će ljudi reći'' – vrijedniji poštovanja Coraliein najobičniji zdrav, nevin, normalan odnos neopterećenosti prema stvari! Jedina ona od ovih pet... dobro, i Annette je OK u svom fahu, jer joj stav nije izmoraliziran ni iz podilaženja, nego samo zna do čega joj nije. Ostale tri... no, što reći. Tu se moram ograditi da je prozor u njihove karaktere koji nam je otvorio članak vrlo uzak i da se ne može donositi monumentalne zaključke, ali ciljam na to da su njih tri u mojim očima na temelju ovoga što se moglo saznati zaradile debeli minus. To je strašno neprivlačno.@

- 20:09 - slušam (45) - printaj - #

<< Arhiva >>

<	rujan, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30