Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
srijeda, 29.04.2015.
Gospe ti presvete!
|
Kada sam 2012. pisao post Gospe ti svete! o staroj Crkvi Gospe Velikoga Junačkog Hrvatskog Krsnog Zavjeta (samo sam jednu od ovih Riječi podvalio) u Kninu, završih time da arhitekturu stvarno ne bih komentirao. Radilo se o nekakvoj haletini, ordinarnoj i dosta groznoj, koju se, kao mačku pod zeca, prodavalo pod crkvu time što joj se naknadno na random stupac trijema nakačilo raspetu junačku križinu, u stilu Las Vegasa.1  No, sada se stvarno više ne može ne komentirati, pa i ako bi jedino primjereno bilo ostati bez teksta. U međuvremenu kninski popi sagradiše novi hram svojoj Gospi Velikoga Glamuroznog Oklopljenog Hrvatskog Krsnog Zavjeta (ni ovaj puta nisam nego dvije), koja je arhitektonskim izričajem otišla na suprotnu stranu spektra u smislu velebnosti, raskošnosti, blještavosti, kićenosti, kaćiperstva i pretencioznosti te fortifikacijske proaktivnosti.     Jedna konstanta ostaje: ne mičemo se od Las Vegasa. Živjela duhovnost i ostale turbo manifestacije frivolnog hrvatstva.2 Projekt crkve u Kninu, kako je prezentirana u medijima, može se tumačiti kao simptom duhovnog stanja naručitelja i tvoraca. Izvana ''tvrđava'' koja poput scenografije videoigara mistificira prošlost, iznutra estetika koja je prenesena iz malograđanskih kafića i stanova skorojevića. (Maroje Mrduljaš) Da sam kninski popi, ovako bih se reklamirao: ''Dođite k nama svi vi gladni palanačke vulgarnosti – u našoj crkvi naći ćete je ne samo u riječi s oltara!''
|
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
četvrtak, 23.04.2015.
Dr. Prolupao SkrOz
|
Kako je dr. Mehmet Oz od cijenjenog doktora postao televizijski redikul Kao: pa što li mu se dogodilo? Kao: velika tema. Za vrijeme svog višemjesečnog istraživanja, novinarka Belluz razgovarala je s desetak Ozovih kolega, mentorima i ostalim stručnjacima koji su dolazili u doticaj s njegovim radom. (...) Nitko nije htio komentirati zašto se točno jedan očito talentiran i uspješan tip, koji je obavljao 400 operacija godišnje, prodao do te razine. Ali to je pogrešno postulirano pitanje (naročito kao osovina ''višemjesečnog istraživanja'') – pošto je, naime, potpuno nezanimljivo. Sigurno me nije briga za njegov psihoportret i što li ga je nagnalo pored očitih benefita: Ozovo svjedočenje nije imalo nikakve pravne reperkusije. Kako se čini, nije se nimalo odrazilo ni na njegovu globalnu popularnost. Hoćemo malo u psihoanalitiku? Nego što ćemo. Znači, pravac u djetinjstvo! Zahvaljujući manijakalnom kopanju po doktorovoj prošlosti, doznala je da Oz od djetinjstva inklinira alternativnim tehnikama i da se njegov odmak od službene medicine povećavao što je postajao slavniji. U, jebote, silnog li iskopanog otkrića da opravda mjesece ulaganja! A što ako je korelaciji pridan pogrešan predznak? Zar nije smjer upravo obratan? Što je slavniji i globalniji htio biti, to je više morao povećavati odmak od službene medicine. I to je ono gdje slučaj Oz postaje interesantan: ne na psihološkom, već na sociološkom planu! Novinarka je promašila cijeli teren. Ne, zaboga, ući u Mehinu glavu kao cilj i svrha istraživanja (dosadno, beznačajno) nego Meho kao simptom društvenog izvitoperenja. Kaže: obožavatelji s kojima je novinarka Voxa razgovarala kunu se da je Oz prvi TV doktor koji im nije dosadan i daje im nadu. To je to. O tome nam slučaj svjedoči: da živimo u idiokraciji, u vremenu propadanja svijeta, da je suvremena civilizacija diktatura gluposti. Maher od liječnika motiviran je pretvoriti se u krajnjeg pacera i šarlatana naprosto zato što će ga tek šarlatanstvo učiniti globalnom zvijezdom. Uski sloj znanosti, struke i općenito onih kojima je ostalo zrno soli u glavi će mu se smijati i čuditi se ko pica glisti što mu je došlo, koji mu je K, pred njima će zbog redikuliziranja koje gura biti osramoćen i (bobu bob a popu pop) prozvan redikulom, ali pusti milijuni slaboumnika kojima je to baš po mjeri učinit će ga ''globalno najutjecajnijim TV doktorom'' – jer njih je neizmjerno više, a onda i njega boli briga, i to je ta ključna formula našeg idiokratskog svijeta. |
