Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
Sonetlija nisam, ja se samo igram dižući tu crkvu sa sonetnim križem. Al nije spin - čujem bim-bam-bam, dok ju iz zatitralog akorda i dižem. Jesen, naša hladna, užarena tijela... stupovi crkve: drhtim; krče ti crijeva. Zar što smije ispred moćnog vrela! Okret i četiri usne - to nebo sijeva? Mazni prsti, sati nage kože... sniježi; mala smrt kao toranj katedrale ove. Strašni zvižduk brzog i - bježi, bježi! Duende oči tvoje sad pune mi snove i zato moje dugo otvarati se neće. Doći će jednom, doći... i to proljeće! (Dobro ugođen sonet... a gdje je sonet, tu je i okršaj sonetlija) |
< | siječanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |