ne, ako trio mozgus operandi (lupanje z glavom f štok) povede diskusiju o, na primjer, uzgoju tartufa u obitelji fofonjka u pribislavcu, međimurska županija. ili o velevažnom pitanju od vitalne važnosti za uzgoj volova na novom zelandu: može li se kojot pripitomiti u psa pastira dovoljno pouzdanog da bi puhanjem u sviralu tjerao zmije i držao stado izvan kupusa?
ja mislim!
09.01.2013. (23:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KRISTALNA KVOČKO VEDRINE - No, pa tebi je nesumnjivo poznato da nisam od onih koji puno drže do kvantitete; to nije uopće potrebno da ti izgovaram. Samo... podrazumijeva li to bivanje iznad kvantitativnog kriterija onda - patos kvalitativnog? Ona plemenita rezignacija karakteristična za underground, puna unutrašnje vjere u svoju vrijednost neovisno o masovnijoj potvrdi izvana (kojom pomalo odiše i tvoj komentar): kao, ah taj svijet koji slabo mari za poeziju, ali ja se svejedno ne dam obeshrabriti, pogleda gordog, visoko zagledanog u zvijezde, jer znam kako zvoni crkva pravih vrijednosti. Kod mene ovdje, međutim, posred nemarenja za kvantitativni, nema niti takvog, kvalitativnog patosa. To je zato što ne posjedujem taštinu na pjesničke domete. Niti aspiracije ni pretenzije. U suprotnom se nikada i ne bih ovo odvažio objaviti - previše bi zavladala zasramljenost uslijed samopodozrivosti, svijesti da se ne radi baš o prvorazrednom poslu, previše se bojao osramoćenja... ne bih mogao. A s kojim onda motivom sam uopće se išao uplitati, ako ne marim ni za jedno ni za drugo? Sve ti je rečeno u prvoj katreni. Prvo što žurim tamo napraviti je olabaviti odnos spram sonetlije u sebi, uzeti poziciju odmaka prema sebi kao pjesniku - da to nije nešto u čemu sebe ozbiljno doživljavam, kamoli takmičarski, nego tek neobavezna igra za mene. No, zatim kažem i još nešto: da ipak nije sve samo igra. Da pišem sonet zato što u grudmah čujem bim-bam-bam i da to pak ''nije spin'', tu se sad shvaćam ozbiljno. Možeš ovo podvesti kao moj manifest za drugorazrednu poeziju. :) Može ju se pisati i onda kad se ne pretendira ni na kvantitativnu ni na kvalitativnu afirmaciju - čisto zato što nam je do samih motiva stalo. Alaj takav stav razvezuje jezik!
10.01.2013. (03:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrlo odlično kolega poetus! vrlo odlično! doveo si apsurd do groteske: uživaš prekomjerno u goloj činjenici da ti ne treba nitko u tvom pjesničkom solilokviju - pa ni ti sam!
čitao sam tvoj komentar i smijao se ovako rano, da me je sudružnica vrlo čudno gledala između već trećeg poziva na jutarnju kavu.
a pogotovo bubin genijalni kalambur.
zaključak: usrdno se nadam da ovaj enormni broj komentatora pod tvojim antologijskim sonetom - neće tako skoro biti nadmašen!
dobro vam jutro, džezeri!
10.01.2013. (07:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, evo baš čitam na stranicama hzz-a: tartufofonj d.o.o., za uzgoj i prodaju tartufskih sadnica i proizvoda od tartufa, pribislavec 253, pribislavec traže nerasta s izoštrenim smislom za njuh, iskustvo nebitno, plaća po učinku, rad nedjeljom i blagdanom, djelatnika 1.
pošto tražim posao, mislim da bih se mogla prijaviti. ako to ne upali, otvorit ću obrt za dresuru kerbera i odoh na novi zeland.
10.01.2013. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero, možeš k'o borges, napisati knjigu o fantastičnim bićima blogovske mitologije. pazi da, kad budeš razrađivao karakterne osobine, mene obavezno uključiš u rod krmača. tako bi volio dlakavi, a tko smo mi ostali da se tome usprotivimo, jel tako?!
11.01.2013. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SVEN - Opet ti je mamutova kljova zapela u grlu? Ponovo ti je do toga da se moraš crveniti što me ovakve gluposti uopće ideš pitati? A što je još luđe, sam si to danas sve reminiscirao! Ako još ne znaš da se ja nikada ne ''pakujem'', onda je doista ono sve što znaš o meni - stvarno tako malo. Učitelju, jesi ti na ušima sjedio svo ovo vrijeme tijekom kojega si imao čast učiti od svoga učenika?
• zadnji tramvaj preko Trešnjevke smanjuje se u tvojim očima... (pero u šaci 25.08.2011. 00:09) • @pero u šaci Glede moje opaske o Štuliću: ... s dužnim poštovanjem ja se ne uklajam s puta... Ma što ti, pero u šaci, o tome mislio. (sven adam ewin 25.08.2011. 08:36) • Zašto misliš da sam ja, pero u šaci, mislio da bi se ti, sven adam ewin, trebao ukloniti s puta? (pero u šaci 25.08.2011. 11:48) • Pero, Samo sam parafrazirao tvoju parafrazu Štulićeva stiha, parafrazom drugog Štulićevog stiha, misleći da si se ti uvrijedio mojim komentarom o Đonijevoj poetskoj smrti. Ako sam pogrešno shvatio - to samo dokazuje jedno: da ja nisam Benedikt XI, a valjda ni ti nisi kardinal? (sven adam ewin 25.08.2011. 12:12) • Bože, Sven... da je parafraza drugog Štulićevog stiha sam odmah prepoznao, ali otkud ideja da bih bio neka uvredljiva šmizla. Zato naglašavam za ubuduće: jako me se teško vrijeđa. Proglašavam: ako se kad domišljaš znači li ton mog komentara da sam uvrijeđen ili da nisam - sva je prilika da ipak nisam. To se iznimno rijetko događa, a kad bi se dogodilo, nedvosmisleno bi to znao. (pero u šaci 25.08.2011. 13:12) @Pero u šaci Po tako rezolutnim stavovima glede vlastitog širokog garda, zaključujem: moj si čovjek, Pero! (sven adam ewin 25.08.2011. 17:53)
Pih, nepopravljiv si! ''Da li se uvrijedio, da li se uvrijedio, joj samo da se nije uvrijedio!'' Ko neka baba! Daj, Svene, malo garda, budi muško (a ne samo nick)!
11.01.2013. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klasični talijanski sonet o zdravstvenom odgoju, zar ne :) Crkva kao lajtmotiv, no ne dobroćudna, opraštajuća, već strašna: "stupovi crkve, drhtim", "zar što smije" i "strašni zvižduk". Sonet je to o seksualnim previranjima nekoga odgojenog u strogo konzervativnom okružju, nekog tko otkriva ne samo tjelesna sladostrašća već i naslade ljubavi ("čujem bim- bam- bam", zvonjavu koja je istovremeno i kucanje zaljubljenog mladenačkog srdašca i crkveno zvono, zatim "okret i četiri usne", gdje je okret životna prekretnica, a četiri usne erogene zone ženskoga bića, "to nebo sijeva" očito je aluzija na poziv poziv katoličke Crkve na "novu Oluju", kako se o tome pisalo u novinama ovih dana). U francuskom se orgazam često opisivao kao "la petite mort", što je autor ovog soneta mudro iskoristio u stihu "mala smrt kao toranj katedrale ove", gdje ponovno dovodi u svezu grandioznost crkvenog zdanja i orgazam, sveudilj zadržavajući poštovanje prema jednom i drugom. No, sonet tada, kako i nagovještava u četvrtom stihu drugog katrena, zadobiva okret u raspoloženju! Ljubavnik, lirski subjekt, prisiljen je u bijeg (ili to govori svojoj prvoj ljubavi jer je nakon natapanja u njenim feromonima uvidio da je bradavica na njenu nosu jednostavno degutantna?) Posljednja tercina nudi rasplet ove komične situacije: crkve više nema na vidiku, lirski subjekt bez opterećenosti prošlošću nekoj drugoj mladoj ljubavi citira divne stihove, toliko puta ponovljene, nagoviještajući "proljeće", ponavljanje ciklusa zaljubljenosti, ali i životnog ciklusa, promjena uvjerenja, smjene vladajućih i potlačenih, glupih i pametnih itd. ;)
11.01.2013. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hahahahahahaha pero! koja silna uložena snaga u tvoj lijevi kroše u pravcu moje glave - pa promašaj!!!!!!!!!!!!!!
boksači kažu da ništa tako ne odnese snagu kao - promašaj! osjećaš li kako ti pucaju ligamenti u lijevom ramenu, kao ono listonu protiv claya 65?????? da. da. da. itekako osjećaš! rame te toliko prokleto boli, da tvoj trener baca ručnik u ring!
a sad redom, argument po argument, hladno i minuciozno:
prvo: pogledaj gdje je locirano moje pitanje: iza bubinog komentara. je li tako? je. to je prvi nužni razlog da se utvrdi kako se moj komentar/pitanje odnosi na bubin komentar, a ne na tvoj iznad njenog. je l' tako? je.
drugo: vremensko rastojanje između tvog komentara (koji stoji nad bubinim) i bubinog - je točno 12 sati i 12 minuta, a rastojanje bubinog od moga je točno 1 sat i 25 min. je li tako, tako je. pa je prema tome prirodno pomisliti da sam ja svoje pitanje vezao uz bubin komentar, jer bih u suprotnom (uvažavajući moju stilsku jasnoću u pozicioniranju adresata), stavio tvoje ime u vokativ i oslovio tebe, da sam na tebe mislio. je li tako? je. to je drugi nužni razlog, da utvrdiš da se moje pitanje nije odnosilo na tebe.
treće: ti u svom komentaru iznad bubinog nisi u nabrajanju implicirao nikakvu moguću ljutnju zbog bilo čega pa nije bilo niti razloga da ja tebi uputim takvo pitanje. je li tako? je. za razliku od bubinog komentara koja se s neprikrivenom gorčinom osvrnula na moju želju da je ti "uvrstiš u rod krmača jer bi tako sven volio." je li tako? je. to je treći nužni razlog da se moje pitanje odnosilo ne na tvoj nego na bubin komentar.
četvrto: je li dogg (upravo nešto prije toga), demonstrativno napustio moj blog zbog nečega uvrijeđen pa je onda bilo prirodno povezati bubičinu "uvrijeđenost" sa sličnim mogućim pakovanjem kofera s njene strane, što sam i postavio kao pitanje njoj, bubi, ne spomenuvši je doduše poimence samo iz razloga što bi ton moga pitanja time donekle izgubio na onoj finoj delikatnosti u intonaciji koju sam želio postići. je li tako? je. čak nisam stavio ni upitnik u prvoj rečenici, da ne bude suviše dramatike u pitanju.
i peto: poznavajući moju sintaksu kroz sve ove silne godine, dragi pjer, zar bih ja rekao: "šta je ovo, pero?", da se to pitanje odnosilo na peru (tj. na tebe)? jasno da ne bih. upitao bih, direktno upirući prst u tebe: "šta je tebi, pero?" e, to je taj peti nužni i dovoljni razlog što si svojim silnim volejom - promašio ceo futbal, dragi! E.
(a sad, skrušeno molim,daj mi ocjenu, o najbolji moj učeniče, iz ovog jebenog predmeta u kojem ti nema premca u vidljivom dijelu svemira), a koji se zove: Osnova dobro argumentirane polemike.
jesam li se provukao, barem s minus dvojkom, zaboga?)
11.01.2013. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitam Hlapićku i ne mogu da vjerujem!!!! Pa, bogati, ja rodonačelnik savršenog soneta u hrvatskoj suvremenoj poeziji uključujući i prošlu, pa ne dobih kroz cijelo vrijeme moga zemaljskog hoda po blogosferi - ovakav stručni osvrt, gotovo ekspertizu.
Svo zelenilo svijeta, svi listovi, sočne stabljike, trave, lišajevi i mahovine plus zelene alge, da se iscijede u zeleni koncentrat, ne bi mogli svojom zelenom bojom dočarati strašno zelenilo moje zavisti koju sam iskreno osjetio pročitavši te hlapićkine stručne laude!
Prestajem pisati. Prestajem disati!
Nekad najveći, sada ni sjena njegove sjene, mali, najmanji od namanjih, krijući se iza najmanjeg, svenćić adamčić ewinčicin, tako reći - ništa! i nitko.
11.01.2013. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ĐAČE ZVANI KVOČKA - 'ajde prvo da tebe stavim na tvoje mjesto, drzniče.
1) Kada si kod nekoga na blogu, ukoliko progovoriš bez oslovljanja ikoga, bez ičijeg imena/nicka stavljenog u vokativ, podrazumijevajuća konvencija glasi da se obraćaš domaćinu. Ako dođem Bubi u njenu blog-kuću i imam nešto njoj za reći - samo ću reći, bez uvodnih postupaka. Ako pak i tebe tamo zateknem i imam ti nešto za reći - e neću samo reći, nego ću obavezno isturiti naprijed taj presudni mali vokativ. Izuzev u iznimci koja potvrđuje pravilo: ako se već radi o višekratnoj izmjeni replika između samo tebe i mene, jedan na jedan, i drugih nema na poprištu, pa se razumije kome se obraćam i bez posebnog naglašavanja. E, a u usporedbi s tim kriterijem utvrđivanja adresata, kriterij lokacije komentara - s obzirom da se ne radi o višekratnoj izmjeni u kojoj ste samo Buba i ti ostali na poprištu - mali je i beznačajan. To ti je nužan razlog zašto je tvoj ''prvi nužni razlog'' faličan.
2) Nužan razlog zašto je tvoj ''drugi nužni razlog'' faličan: vidi pod jedan. U usporedbi s tim kriterijem utvrđivanja adresata, kriterij vremenskog rastojanja je također mali i beznačajan.
3) Nužan razlog zašto je tvoj ''treći nužni razlog'' faličan: vidi pod jedan. U usporedbi s tim kriterijem utvrđivanja adresata, kriterij tvog subjektivnog iščitavanja ljutnje je također mali i beznačajan. U kakvim to zvijezdama da ja pročitam zapisanu nužnost po kojoj ćeš ti pravilno pročitati da u mom komentaru nije bilo ljutnje/gorčine, te da li ćeš pravilno pročitati ukoliko ju iščitaš kod Bube? Zar nije da - kod onih koji nisu dibidus prostodušni - uvijek može biti slojeva ironijskog odnosa (prema drugome i samome sebi)? Kada nisam najpouzdanije siguran koji je sloj u pitanju - naprosto ne razbijam glavu time. Tako ju i sad nisam previše razbijao. To je prva razina posrednosti i nepouzdanosti za mene, odnosno ne-nužnosti. Ne bih baš stavio glavu na panj da sam i sam Bubu razumio u gram onako kako je mislila. A i odavno sam naučio ne stavljati glavu na panj da se mene razumjelo u gram onako kako sam mislio. Druga razina posrednosti je, stoga, kao što sam već spomenuo, činjenica da bih morao uzeti zdravo za gotovo da si ti pravilno očitao i kod mene i kod nje, ni na koji sloj se ne okliznuvši. A znaš vrlo dobro da se to ne može uzeti zdravo za gotovo, kao osnovicu nužnog izvoda.
4) Nužan razlog zašto je tvoj ''četvrti nužni razlog'' faličan: tvrdnja da je iz same činjenice Doggovog prethodnog ''pakovanja'' isto bilo prirodno povezati baš s eventualnim ''pakovanjem'' Bubičinim, a ne na primjer mojim - ne proizlazi nužno ni iz čega.
5) Nužan razlog zašto je tvoj ''peti nužni razlog'' faličan: ne, ne postoji nikakva deduktivna nužnost u pretpostavci da, kad bi se pitanje odnosilo na mene, formulacija ne bi glasila: ''šta je ovo, pero?'' Jer gdje piše da pod zamjenicom ''ovo'' ne bi mogao uzeti eventualnost mog pakiranja, čime bi formulacija bila sintaktički ispravna. Kužiš - ne mora se odnositi na mene (zamjenica ''ovo'' ne pristaje), može se odnositi na moje pakiranje (zamjenica ''ovo'' pristaje). I uzgred da napomenem: to što u svom komentaru, vrlo kratkom, nisi oslovio Bubu, ali zato jesi mene - ti sad želiš predstaviti kao upravo argument i dokaz da si mislio ne na mene, nego na Bubu! Stvarno, Svene?
Ok, sad je već jasno da je tako i bilo i da doista jesi se obraćao Bubi, a ja promašio fudbal. No, ovaj pokušaj da kao uzrok nesporazuma predstaviš moj feler u čitanju - a ne tvoj u tome kako si se ''odrazio'' - ti je smiješan i totalno tropa, kroz svih 5 tobože ''nužnih i dovoljnih razloga''. Za dvojku bi ti dostajalo da barem dva od 5 piju vodu. Za minus dvojku? 'Ajde, progledao bih ti kroz prste s jednim i pol. Ali ovako? Ne možeš se provući, žalim slučaj. Keder k'o kuća! (U moje vrijeme su se za ovakve slučajeve profesori čak znali nulom prijetiti.)
Veliki učitelju iz onog jebenog predmeta koji se zove Osnove dobro napisanog soneta, što ti treba da se blamiraš ulazeći u okršaje iz ovog, sasvim drugog, Osnova dobro argumentirane polemike, a u kojem se odmah sapleteš preko vlastitih nogu, sam sebe predriblaš? (Joj, samo da se drznik zvan Kvočka ne sjeti da mi može replicirati analogno, istom mjerom!)
12.01.2013. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HLAPIĆKA! Nemam riječi, doista! (Pogotovo nakon Svenovog zelenjenja i samoumanjenja - uživam slušati kako se koprca u zavisti što sam već pri prvom sonetu počašćen recepcijom i ekspertizom kakvom sam nije ni pri tisuću i prvom. Pati sad, Hulk, zeleno čudovište sonetlijsko-polemičke blog scene! :D Ali ne spominjem ga tek tako, on će ovdje biti bitan.)
Pomalo sam poput Poea u Filozofiji kompozicije: ne osjećam potrebu mistificirati vlastito pjesničko nadahnuće; (po)kazujem otvoreno: ne, svoju najbolju i najgoru pjesmu nisam iznjedrio u ''u nekoj vrsti fine mahnitosti'', u ''ekstatičkoj intuiciji''. Nemam problem, za razliku od moga starog druga Svena, s time da pustim publikum iza kulisa, u svoju radionicu, neka virne malo na sve one račundžijske ''mučne i treperave grubosti'', na ''oprezno odabiranje i odbacivanje'', ''mukotrpna brisanja i umetanja'', ''kotače i zupčanike'', na ''ljestve i propadališta, pijetlova pera, crvenu boju i crne mrlje, što sve u devedeset posto slučajeva sačinjava rekvizite literarnog histriona''.
Pjesma je nastala u odaziv na eksplicitan Svenov izazov njegovim (''Dobro ugođenim'') sonetom. U pitanju je pritom meta-sonet: on tamo gradi sonet o tome kako - gradi sonet. U prvoj katreni konstatira kako ''baci grubi siže'', ''centrira spin'' u odgovarajuće regule te ''diže crkvu sa sonetnim križem''. Otuda i kod mene ista sintagma, odnosno općenito lajtmotiv crkve: preuzeo sam ga od njega. Moja prva dva stiha - kao i sam lajtmotiv u daljnjem variranju - referenca su na Svena. No, opet, nije tako jednostavno. Zašto sam ja, naime, odlučio preuzeti, zadržati baš taj lajtmotiv? Svojom pretpostavkom pogodila si toliko da je malo reći - bingo. Ali to sad treba objasniti, donekle je zakučasto. Evo, probat ću u pet koraka:
1) Počnimo od toga da prava, izvorna tema soneta kao vrste pjesme nije da bude meta-sonet, već, dakako, ljubavna pjesma. Sven, kojem je to tisuću i prvi, može si već dopustiti luksuze, no ja, kojem je prvi, morao sam za početak o ljubavi, čemu drugom. To se ističe trećim i četvrtim stihom: sonetski zanat je za mene (kažem tamo) tek igra, ali osjećanje iz kojega nastaje, iz kojeg ga se gradi - je pravo. Crkvu soneta dižem iz ljubavnog akorda.
2) Nazad k Poeu. Dakle, Gavrana je počeo graditi od namjere da sastavi pjesmu ''koja bi u isti mah zadovoljila i pučki i kritički ukus'', te konstatacije da će ju izgraditi na nekom efektu kao nosivom elementu (umjesto klasičnog fabularnog postupka). Pa si je postavio pitanje izbora efekta koji želi postići. Odlučuje se za - Ljepotu. Ali kako, kojim postupcima stvoriti Ljepotu? Ili, preciznije, kojim tonom? ''Smatrajući, dakle, Ljepotu svojim područjem, moje sljedeće pitanje odnosilo se na ton najviše manifestacije - a posvemašnje iskustvo je pokazalo da je taj ton ton tuge. Ljepota, kakva god bila na svom najvišem razvojnom stupnju, neizbježno do suza uzbuđuje osjetljivu dušu. Melankolija je, prema tome, najzakonitiji od svih poetskih tonova.''
3) Iz ovoga je bitno izvući da je i meni bilo do stvaranja efekta. Kakvog efekta? Ono što sam imao kao fiksno je da će tema biti ljubavna. Poznato je pritom da stvari i pojave najviše dolaze do izražaja suočene o kontrastnu podlogu. Čisti geštalt. Jedan te isti krug izgledat će veći okružen manjim krugovima, a manji okružen većima. Jedna te ista nijansa sivog kvadrata djelovat će svjetlija na crnoj, a tamnija na bijeloj podlozi. Znalo se to još prije nove ere: ''Bolest učini zdravlje ugodnim i dobrim, glad - sitost, zamor - počinak'' (Heraklit). U pogovoru američkom izdanju Lolite Nabokov posebno naglašava kako to što je USA opisao ne jako laskavo, nije iz nekog protuameričkog principa: ''Iz tehničkih razloga, radi osjećaja dubine i perspektive (ovdje travnjak u predgrađu, ondje gorska poljana), izradio sam stanovit broj sjevernoameričkih dekoracija.'' Zašto su mu trebale te dekoracije? Kao kontrastna podloga! ''Prijeko mi je potrebna bila okolina koja razgaljuje. A ništa na svijetu ne razgaljuje bolje od malograđanske vulgarnosti. Ali, što se tiče malograđanske vulgarnosti, nema nikakve bitne razlike između načina života u Starom svijetu i načina života u Novom svijetu. Bilo koji proleter u Chicagu može biti isto toliko buržuj (u floberovskom smislu te riječi) koliko i bilo koji engleski lord. Odabrao sam američke motele, a ne švicarske hotele ni francuska svratišta, samo zato što nastojim biti američki pisac i što se želim koristiti pravima kojima se koriste američki pisci.'' Da bi stvorio vibrantan efekt, Nabokov je dramu razapeo između erosa ''živčanih čvorova'' svog užitka u tekstu u paraleli s Humbertovim zabranjenim erosom, te katedralnih zvona malograđanske vulgarnosti kao kontrastne podloge, na kojoj taj zabranjeni eros posebno dolazi do izražaja. E, pa tako sam i ja trebao kontrastnu podlogu za svoju temu, s kojom će ona doći do izražaja, tvoreći vibrantan efekt!
13.01.2013. (00:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
4) Naravno da nije bez vraga tvoje prepoznavanje temeljne kontrastnosti seksualno-ljubavnih previranja naspram ''strogo konzervativnog okružja'', simboliziranog lajtmotivom crkve. Razapni uže od ljubavi s naglašenom erotskom dimenzijom na jednoj strani - k tome, tko zna, možda i zabranjene u nekom smislu! - do forsiranog elementa čistoće, čednosti, srama, inhibicija, tabua, na drugoj, i vibrantnost je zagarantirana. Ljubavno-erotska tema postaje najeksplozivnija upravo pod crkvenim zvonima, u sjeni tornjeva, smještena u katoličko-puritansku mizanscenu. Nabasavši na Svenov lajtmotiv, nisu mi trebale dvije sekunde za shvatiti kako je to upravo ono što trebam, geštalt kontrastna podloga koja će pojačavati ''figuru''.
5) Provukao sam to kroz dva plana, kroz dvoznačnost, koja će primarno, u denotaciji, značiti jedno, ono kako je i Sven primijenio - kao posvećivanje soneta i teme, dizanje ''crkve'' te ljubavi - a u paralelnoj konotaciji, pomalo i subliminalnoj, donositi drugo: davati kontrastnu podlogu, te omogućavati vibrantan, pa i ježeći efekt. Ispravno si uočila: ''bim-bam-bam'' je dobar, karakterističan primjer! Na prvom planu - zvonjava je ona iznutra, žar srca iz čije potrebe da pjeva sonet biva dizan. U subliminalnoj pozadini, zvonjava koju se čuje je pak crkveno zvono koje izvana opominje na stišavanje strasti.
Možemo sad kroz tu prizmu promotriti i preostale strofe.
U drugoj katreni lirski subjekt prisjeća se prvog ljubavnog susreta s Njom. Jesen je, vani su, hladno im je - ali su užareni. Pošto se po prvi puta dotiču - nervozni su, drhte, crijeva krče. Na prvom planu - ''stupovi crkve'' znače da su na toj zajedničkoj večeri njih dvoje sagrađeni, tu su se povezali, jedno se drugome upisali u ''poetsku memoriju'', crkva ljubavi iz soneta počiva na tim stupovima. A paralelno, pozadinski, htio sam da o istom trošku, istim tim spomenom stupova crkve, unosim u katrenu kontrastno ozračje svetog gonjenja na čednost, zloćudnog ozloglašavanja ''bludnosti'', unošenja krivnje u eros. Treći stih je već sav - pitanje krivnje. Njime se po prvi puta daje direktno do znanja da se radi o ljubavi u nekom smislu zabranjenoj, s osjećajem krivice pri prepuštanju. Kao kod Arsena: I dok drugi zajedno su bili, mi se nismo pogledati smjeli. Oni su se tu - lomili. Da li smiju? Da li je to pametno? Prisutno je odupiranje samima sebi... Ali evo, vrelo međusobne želje je suviše moćno! Previše je to predivno i presnažno među njima, a da bi smjelo biti stavljeno u red iza nečega, da bi neki drugi obziri dobili primat. Nema smisla bježati od tako nečega, dolazi do prepuštanja. A time dolazimo i do posljednjeg stiha katrene. Njega si samo djelomično ispravno shvatila. Ovo o okretu kao ''životnoj prekretnici'' nisam pišući tako mislio - ali sad vidim da bi čak pasalo! :) No, 4 usne nisu tu ''erogene zone ženskog bića'' (iako mi se sviđa kako razmišljaš! :)), nego se radi o tome da je on obilazi, nakon što se neko vrijeme odupirala, prilazi odostraga, prolazi joj npr. rukom kroz kosu, stojeći iza nje (a ne više licem u lice), pa joj šapće nešto na uho, diše joj, upija ju na tom mjestu uha, vrata, mjestu vrlo senzualnom, na što se ona, ne mogavši više izdržati, konačno predaje, okreće, baca mu se oko vrata, spajaju se usnama - i to su te 4 usne: dvije njene, dvije njegove. S ''Okret i četiri usne'' sam, uglavnom, htio evocirati snažno strastvenu scenu... a tim više u istom stihu stavljam ''nebo koje sijeva'' (s upitnikom) - i koje ponovo to čini dvoznačno: 1) kao afirmacija strasti: toliki je to elektricitet da im se čini da sijeva oko njih; 2) nebo sijeva kao moralni prijekor: ljuti se na njih zbog predavanja nezakonitim strastima.
13.01.2013. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U prvoj tercini već je zima, sniježi, a oni se ponovo zatiču skupa. Ljubav je to, dakle, pričepljena okolnostima, zabranjena, tko zna jesu li se ijednom bili vidjeli od tog prvog puta. Ali zato evo sada provode sate isprepleteni i nagi. La petite mort: ljubavni/erotski vrhunac - ispravno si to uočila kao značajno - supostavio sam uz sliku vrhova crkve. Dakako, i ponovo u primarnoj denotaciji kao simboličkih tornjeva soneta, apoteoze i maksimuma izraza njihove ljubavi, a u pozadinskom ehu kao kontrast - mračnu konotaciju koja se nadvija, pa i prijeteće nad njih... osudom. ''Strašni zvižduk'' zvižduk je polaska vlaka - strašan zato što ju odvozi od njega, da opet bude bez nje.
Što mu preostaje, nakon što mu je odvežena? Oči joj sad još može vidjeti jedino kad zaklopi svoje - pa ih ne želi otvarati. Do kad? Tvoje je tumačenje ove zadnje tercine zabavno u smjeloj ciničnosti, no - ne, nije to tako zamišljeno (mislim, stvarno, Hlapićka! - pa sonet je ovo, romantičnost je obavezna ;)). I opet si, međutim, dobro prepoznala značajno mjesto... ''proljeće'', kao riječ maksimalno nabijenu konotacijom obnove, odnosno buđenja nečega novog - novog životnog ciklusa. Pa eto, do tad on neće otvarati oči. Može se pročitati i u trivijalno kalendarskom smislu, kao naprosto nadolazeće u nizu godišnjih doba, no draža mi je opcija: u bilo koje doba da se dogodi, to će ''proljeće'', taj novi procvat, za njega doći onda kada nestane toga što ih dijeli, kada opet, ali ovaj put za stalno, bude njegova. Proljeće je otpočelo s nadom Da će jednom drugačije biti Da od ljudi nećemo se kriti I bez riječi lutat ćemo gradom
13.01.2013. (00:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krasno što si me pustio u svoju pjesničku radionicu! Može se reći da moja štura interpretacija tvog soneta stremila učiniti pjesničkoj analizi i kritici isto što je tvoj sonet stremio činiti pjesništvu. No, primarni cilj mog komentara bio je suptilno, prikriveno izmoliti sljedeću temu :) Prvo sam odlučila o čemu želim da sonet govori, a zatim sam tvoje motive silom odlučila uklopiti u zadanu temu (srećom pa nisam bila toliko daleko!)
13.01.2013. (09:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh da je stari dobri Leonardo ovo vidio, ovu tvoju autovivisekciju, ne bi krao lešine iz friških grobova radi anatomskog proučavanja građe njihovih organa. ne, ne. uzeo bi lijepo britvu i zarezao duboko u svoje bicepse i tricepse, a tebe bi učiteljem svojim zvao, kao što te i ja zovem u svojim lucida intervallima, ja, veliki SAE, najveći žongler među iluzionistima i iluzionist među zvjezdanim žonglerima poetske Megagalaksije, dragi moj monstruozni multiinstrumentalisto pisane riječi u Hrvata.
to ja mislim dakle postojim.
13.01.2013. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
momak, ovo će ti biti post s najmanje komentara.
vjeruj starom svenu.
09.01.2013. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
ne, ako trio mozgus operandi (lupanje z glavom f štok) povede diskusiju o, na primjer, uzgoju tartufa u obitelji fofonjka u pribislavcu, međimurska županija.
ili o velevažnom pitanju od vitalne važnosti za uzgoj volova na novom zelandu: može li se kojot pripitomiti u psa pastira dovoljno pouzdanog da bi puhanjem u sviralu tjerao zmije i držao stado izvan kupusa?
ja mislim!
09.01.2013. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
KRISTALNA KVOČKO VEDRINE - No, pa tebi je nesumnjivo poznato da nisam od onih koji puno drže do kvantitete; to nije uopće potrebno da ti izgovaram. Samo... podrazumijeva li to bivanje iznad kvantitativnog kriterija onda - patos kvalitativnog? Ona plemenita rezignacija karakteristična za underground, puna unutrašnje vjere u svoju vrijednost neovisno o masovnijoj potvrdi izvana (kojom pomalo odiše i tvoj komentar): kao, ah taj svijet koji slabo mari za poeziju, ali ja se svejedno ne dam obeshrabriti, pogleda gordog, visoko zagledanog u zvijezde, jer znam kako zvoni crkva pravih vrijednosti.
Kod mene ovdje, međutim, posred nemarenja za kvantitativni, nema niti takvog, kvalitativnog patosa. To je zato što ne posjedujem taštinu na pjesničke domete. Niti aspiracije ni pretenzije. U suprotnom se nikada i ne bih ovo odvažio objaviti - previše bi zavladala zasramljenost uslijed samopodozrivosti, svijesti da se ne radi baš o prvorazrednom poslu, previše se bojao osramoćenja... ne bih mogao.
A s kojim onda motivom sam uopće se išao uplitati, ako ne marim ni za jedno ni za drugo?
Sve ti je rečeno u prvoj katreni. Prvo što žurim tamo napraviti je olabaviti odnos spram sonetlije u sebi, uzeti poziciju odmaka prema sebi kao pjesniku - da to nije nešto u čemu sebe ozbiljno doživljavam, kamoli takmičarski, nego tek neobavezna igra za mene. No, zatim kažem i još nešto: da ipak nije sve samo igra. Da pišem sonet zato što u grudmah čujem bim-bam-bam i da to pak ''nije spin'', tu se sad shvaćam ozbiljno.
Možeš ovo podvesti kao moj manifest za drugorazrednu poeziju. :) Može ju se pisati i onda kad se ne pretendira ni na kvantitativnu ni na kvalitativnu afirmaciju - čisto zato što nam je do samih motiva stalo.
Alaj takav stav razvezuje jezik!
10.01.2013. (03:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
vrlo odlično kolega poetus! vrlo odlično!
doveo si apsurd do groteske: uživaš prekomjerno u goloj činjenici da ti ne treba nitko u tvom pjesničkom solilokviju - pa ni ti sam!
čitao sam tvoj komentar i smijao se ovako rano, da me je sudružnica vrlo čudno gledala između već trećeg poziva na jutarnju kavu.
a pogotovo bubin genijalni kalambur.
zaključak: usrdno se nadam da ovaj enormni broj komentatora pod tvojim antologijskim sonetom - neće tako skoro biti nadmašen!
dobro vam jutro, džezeri!
10.01.2013. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
da, evo baš čitam na stranicama hzz-a: tartufofonj d.o.o., za uzgoj i prodaju tartufskih sadnica i proizvoda od tartufa, pribislavec 253, pribislavec traže nerasta s izoštrenim smislom za njuh, iskustvo nebitno, plaća po učinku, rad nedjeljom i blagdanom, djelatnika 1.
pošto tražim posao, mislim da bih se mogla prijaviti.
ako to ne upali, otvorit ću obrt za dresuru kerbera i odoh na novi zeland.
10.01.2013. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
hej, hej, ne traže krmaču nego nerasta.
razlikuj to dvoje, ti ženko od nerasta.
10.01.2013. (13:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
tartufi, volovi, kojot, pas, zmije, stado, kupus, nerast, kerber, krmača...
k'o da mi je nešto promaklo u tom zvjerinjaku?
ah, da!
BUBA
&
NEANDER
11.01.2013. (01:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
pero, možeš k'o borges, napisati knjigu o fantastičnim bićima blogovske mitologije.
pazi da, kad budeš razrađivao karakterne osobine, mene obavezno uključiš u rod krmača.
tako bi volio dlakavi, a tko smo mi ostali da se tome usprotivimo, jel tako?!
11.01.2013. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
je l' se i ti pakuješ možda, bez vidljiva razloga. šta je ovo, pero?
raspad prvobitne zajednice?
11.01.2013. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Sjedim kraj česme
pišem pjesme...
I čekam zgodu
da zahvatim vodu...
ili:
Pokraj mene stado krava,
niz nebesa lude ptice.
Priroda se proljepšava,
a ja mislim na sitnice?
11.01.2013. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Zar je otkrivena neka vrsta BUBE koju su imenovali ''krmačom''? Jedino tako... Ma ne, to mi je bezveze - Buba i gotovo!
11.01.2013. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
SVEN - Opet ti je mamutova kljova zapela u grlu? Ponovo ti je do toga da se moraš crveniti što me ovakve gluposti uopće ideš pitati? A što je još luđe, sam si to danas sve reminiscirao! Ako još ne znaš da se ja nikada ne ''pakujem'', onda je doista ono sve što znaš o meni - stvarno tako malo. Učitelju, jesi ti na ušima sjedio svo ovo vrijeme tijekom kojega si imao čast učiti od svoga učenika?
• zadnji tramvaj preko Trešnjevke smanjuje se u tvojim očima... (pero u šaci 25.08.2011. 00:09)
• @pero u šaci
Glede moje opaske o Štuliću: ... s dužnim poštovanjem ja se ne uklajam s puta... Ma što ti, pero u šaci, o tome mislio. (sven adam ewin 25.08.2011. 08:36)
• Zašto misliš da sam ja, pero u šaci, mislio da bi se ti, sven adam ewin, trebao ukloniti s puta? (pero u šaci 25.08.2011. 11:48)
• Pero, Samo sam parafrazirao tvoju parafrazu Štulićeva stiha, parafrazom drugog Štulićevog stiha, misleći da si se ti uvrijedio mojim komentarom o Đonijevoj poetskoj smrti. Ako sam pogrešno shvatio - to samo dokazuje jedno: da ja nisam Benedikt XI, a valjda ni ti nisi kardinal? (sven adam ewin 25.08.2011. 12:12)
• Bože, Sven... da je parafraza drugog Štulićevog stiha sam odmah prepoznao, ali otkud ideja da bih bio neka uvredljiva šmizla. Zato naglašavam za ubuduće: jako me se teško vrijeđa. Proglašavam: ako se kad domišljaš znači li ton mog komentara da sam uvrijeđen ili da nisam - sva je prilika da ipak nisam. To se iznimno rijetko događa, a kad bi se dogodilo, nedvosmisleno bi to znao. (pero u šaci 25.08.2011. 13:12)
@Pero u šaci
Po tako rezolutnim stavovima glede vlastitog širokog garda, zaključujem: moj si čovjek, Pero! (sven adam ewin 25.08.2011. 17:53)
Pih, nepopravljiv si!
''Da li se uvrijedio, da li se uvrijedio, joj samo da se nije uvrijedio!''
Ko neka baba! Daj, Svene, malo garda, budi muško (a ne samo nick)!
11.01.2013. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ALKION - ili:
Sunce sja
Voćka cvjeta
Ja spavam
11.01.2013. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hlapićka
Klasični talijanski sonet o zdravstvenom odgoju, zar ne :)
Crkva kao lajtmotiv, no ne dobroćudna, opraštajuća, već strašna: "stupovi crkve, drhtim", "zar što smije" i "strašni zvižduk".
Sonet je to o seksualnim previranjima nekoga odgojenog u strogo konzervativnom okružju, nekog tko otkriva ne samo tjelesna sladostrašća već i naslade ljubavi ("čujem bim- bam- bam", zvonjavu koja je istovremeno i kucanje zaljubljenog mladenačkog srdašca i crkveno zvono, zatim "okret i četiri usne", gdje je okret životna prekretnica, a četiri usne erogene zone ženskoga bića, "to nebo sijeva" očito je aluzija na poziv poziv katoličke Crkve na "novu Oluju", kako se o tome pisalo u novinama ovih dana). U francuskom se orgazam često opisivao kao "la petite mort", što je autor ovog soneta mudro iskoristio u stihu "mala smrt kao toranj katedrale ove", gdje ponovno dovodi u svezu grandioznost crkvenog zdanja i orgazam, sveudilj zadržavajući poštovanje prema jednom i drugom.
No, sonet tada, kako i nagovještava u četvrtom stihu drugog katrena, zadobiva okret u raspoloženju! Ljubavnik, lirski subjekt, prisiljen je u bijeg (ili to govori svojoj prvoj ljubavi jer je nakon natapanja u njenim feromonima uvidio da je bradavica na njenu nosu jednostavno degutantna?)
Posljednja tercina nudi rasplet ove komične situacije: crkve više nema na vidiku, lirski subjekt bez opterećenosti prošlošću nekoj drugoj mladoj ljubavi citira divne stihove, toliko puta ponovljene, nagoviještajući "proljeće", ponavljanje ciklusa zaljubljenosti, ali i životnog ciklusa, promjena uvjerenja, smjene vladajućih i potlačenih, glupih i pametnih itd.
;)
11.01.2013. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
hahahahahahaha pero!
koja silna uložena snaga u tvoj lijevi kroše u pravcu moje glave - pa promašaj!!!!!!!!!!!!!!
boksači kažu da ništa tako ne odnese snagu kao - promašaj!
osjećaš li kako ti pucaju ligamenti u lijevom ramenu, kao ono listonu protiv claya 65??????
da. da. da.
itekako osjećaš! rame te toliko prokleto boli, da tvoj trener baca ručnik u ring!
a sad redom, argument po argument, hladno i minuciozno:
prvo:
pogledaj gdje je locirano moje pitanje: iza bubinog komentara. je li tako? je. to je prvi nužni razlog da se utvrdi kako se moj komentar/pitanje odnosi na bubin komentar, a ne na tvoj iznad njenog. je l' tako? je.
drugo:
vremensko rastojanje između tvog komentara (koji stoji nad bubinim) i bubinog - je točno 12 sati i 12 minuta, a rastojanje bubinog od moga je točno 1 sat i 25 min. je li tako, tako je.
pa je prema tome prirodno pomisliti da sam ja svoje pitanje vezao uz bubin komentar, jer bih u suprotnom (uvažavajući moju stilsku jasnoću u pozicioniranju adresata), stavio tvoje ime u vokativ i oslovio tebe, da sam na tebe mislio. je li tako? je.
to je drugi nužni razlog, da utvrdiš da se moje pitanje nije odnosilo na tebe.
treće:
ti u svom komentaru iznad bubinog nisi u nabrajanju implicirao nikakvu moguću ljutnju zbog bilo čega pa nije bilo niti razloga da ja tebi uputim takvo pitanje. je li tako? je. za razliku od bubinog komentara koja se s neprikrivenom gorčinom osvrnula na moju želju da je ti "uvrstiš u rod krmača jer bi tako sven volio."
je li tako? je.
to je treći nužni razlog da se moje pitanje odnosilo ne na tvoj nego na bubin komentar.
četvrto:
je li dogg (upravo nešto prije toga), demonstrativno napustio moj blog zbog nečega uvrijeđen pa je onda bilo prirodno povezati bubičinu "uvrijeđenost" sa sličnim mogućim pakovanjem kofera s njene strane, što sam i postavio kao pitanje njoj, bubi, ne spomenuvši je doduše poimence samo iz razloga što bi ton moga pitanja time donekle izgubio na onoj finoj delikatnosti u intonaciji koju sam želio postići.
je li tako? je. čak nisam stavio ni upitnik u prvoj rečenici, da ne bude suviše dramatike u pitanju.
i peto:
poznavajući moju sintaksu kroz sve ove silne godine, dragi pjer, zar bih ja rekao: "šta je ovo, pero?", da se to pitanje odnosilo na peru (tj. na tebe)?
jasno da ne bih. upitao bih, direktno upirući prst u tebe:
"šta je tebi, pero?"
e, to je taj peti nužni i dovoljni razlog što si svojim silnim volejom - promašio ceo futbal, dragi!
E.
(a sad, skrušeno molim,daj mi ocjenu, o najbolji moj učeniče, iz ovog jebenog predmeta u kojem ti nema premca u vidljivom dijelu svemira), a koji se zove: Osnova dobro argumentirane
polemike.
jesam li se provukao, barem s minus dvojkom, zaboga?)
11.01.2013. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
Čitam Hlapićku i ne mogu da vjerujem!!!!
Pa, bogati, ja rodonačelnik savršenog soneta u hrvatskoj suvremenoj poeziji uključujući i prošlu, pa ne dobih kroz cijelo vrijeme moga zemaljskog hoda po blogosferi - ovakav stručni osvrt, gotovo ekspertizu.
Svo zelenilo svijeta, svi listovi, sočne stabljike, trave, lišajevi i mahovine plus zelene alge, da se iscijede u zeleni koncentrat, ne bi mogli svojom zelenom bojom dočarati strašno zelenilo moje zavisti koju sam iskreno osjetio pročitavši te hlapićkine stručne laude!
Prestajem pisati.
Prestajem disati!
Nekad najveći, sada ni sjena njegove sjene,
mali, najmanji od namanjih, krijući se iza najmanjeg,
svenćić adamčić ewinčicin, tako reći - ništa!
i nitko.
11.01.2013. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ĐAČE ZVANI KVOČKA - 'ajde prvo da tebe stavim na tvoje mjesto, drzniče.
1) Kada si kod nekoga na blogu, ukoliko progovoriš bez oslovljanja ikoga, bez ičijeg imena/nicka stavljenog u vokativ, podrazumijevajuća konvencija glasi da se obraćaš domaćinu. Ako dođem Bubi u njenu blog-kuću i imam nešto njoj za reći - samo ću reći, bez uvodnih postupaka. Ako pak i tebe tamo zateknem i imam ti nešto za reći - e neću samo reći, nego ću obavezno isturiti naprijed taj presudni mali vokativ. Izuzev u iznimci koja potvrđuje pravilo: ako se već radi o višekratnoj izmjeni replika između samo tebe i mene, jedan na jedan, i drugih nema na poprištu, pa se razumije kome se obraćam i bez posebnog naglašavanja. E, a u usporedbi s tim kriterijem utvrđivanja adresata, kriterij lokacije komentara - s obzirom da se ne radi o višekratnoj izmjeni u kojoj ste samo Buba i ti ostali na poprištu - mali je i beznačajan. To ti je nužan razlog zašto je tvoj ''prvi nužni razlog'' faličan.
2) Nužan razlog zašto je tvoj ''drugi nužni razlog'' faličan: vidi pod jedan. U usporedbi s tim kriterijem utvrđivanja adresata, kriterij vremenskog rastojanja je također mali i beznačajan.
3) Nužan razlog zašto je tvoj ''treći nužni razlog'' faličan: vidi pod jedan. U usporedbi s tim kriterijem utvrđivanja adresata, kriterij tvog subjektivnog iščitavanja ljutnje je također mali i beznačajan. U kakvim to zvijezdama da ja pročitam zapisanu nužnost po kojoj ćeš ti pravilno pročitati da u mom komentaru nije bilo ljutnje/gorčine, te da li ćeš pravilno pročitati ukoliko ju iščitaš kod Bube? Zar nije da - kod onih koji nisu dibidus prostodušni - uvijek može biti slojeva ironijskog odnosa (prema drugome i samome sebi)? Kada nisam najpouzdanije siguran koji je sloj u pitanju - naprosto ne razbijam glavu time. Tako ju i sad nisam previše razbijao. To je prva razina posrednosti i nepouzdanosti za mene, odnosno ne-nužnosti. Ne bih baš stavio glavu na panj da sam i sam Bubu razumio u gram onako kako je mislila. A i odavno sam naučio ne stavljati glavu na panj da se mene razumjelo u gram onako kako sam mislio. Druga razina posrednosti je, stoga, kao što sam već spomenuo, činjenica da bih morao uzeti zdravo za gotovo da si ti pravilno očitao i kod mene i kod nje, ni na koji sloj se ne okliznuvši. A znaš vrlo dobro da se to ne može uzeti zdravo za gotovo, kao osnovicu nužnog izvoda.
4) Nužan razlog zašto je tvoj ''četvrti nužni razlog'' faličan: tvrdnja da je iz same činjenice Doggovog prethodnog ''pakovanja'' isto bilo prirodno povezati baš s eventualnim ''pakovanjem'' Bubičinim, a ne na primjer mojim - ne proizlazi nužno ni iz čega.
5) Nužan razlog zašto je tvoj ''peti nužni razlog'' faličan: ne, ne postoji nikakva deduktivna nužnost u pretpostavci da, kad bi se pitanje odnosilo na mene, formulacija ne bi glasila: ''šta je ovo, pero?'' Jer gdje piše da pod zamjenicom ''ovo'' ne bi mogao uzeti eventualnost mog pakiranja, čime bi formulacija bila sintaktički ispravna. Kužiš - ne mora se odnositi na mene (zamjenica ''ovo'' ne pristaje), može se odnositi na moje pakiranje (zamjenica ''ovo'' pristaje).
I uzgred da napomenem: to što u svom komentaru, vrlo kratkom, nisi oslovio Bubu, ali zato jesi mene - ti sad želiš predstaviti kao upravo argument i dokaz da si mislio ne na mene, nego na Bubu! Stvarno, Svene?
Ok, sad je već jasno da je tako i bilo i da doista jesi se obraćao Bubi, a ja promašio fudbal. No, ovaj pokušaj da kao uzrok nesporazuma predstaviš moj feler u čitanju - a ne tvoj u tome kako si se ''odrazio'' - ti je smiješan i totalno tropa, kroz svih 5 tobože ''nužnih i dovoljnih razloga''.
Za dvojku bi ti dostajalo da barem dva od 5 piju vodu. Za minus dvojku? 'Ajde, progledao bih ti kroz prste s jednim i pol. Ali ovako? Ne možeš se provući, žalim slučaj. Keder k'o kuća! (U moje vrijeme su se za ovakve slučajeve profesori čak znali nulom prijetiti.)
Veliki učitelju iz onog jebenog predmeta koji se zove Osnove dobro napisanog soneta, što ti treba da se blamiraš ulazeći u okršaje iz ovog, sasvim drugog, Osnova dobro argumentirane polemike, a u kojem se odmah sapleteš preko vlastitih nogu, sam sebe predriblaš?
(Joj, samo da se drznik zvan Kvočka ne sjeti da mi može replicirati analogno, istom mjerom!)
12.01.2013. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
TAJNA POLEMIKE
(parafraza moje pjesme "Tajna poezije")
Pročitam polemiku pa joj se vraćam.
Pa s autorom saobraćam.
Pa je izgovaram naizusta.
Ljut sam: ote mi je iz usta!
Redak joj svaki neprijeporan!
I ljubomoran sam, ljubomoran!
Da sam bar autor te replike!
Je li to tajna polemike?
Eto, vraćam se u vodu u kojoj se osjećam - riba!
Zadovoljan, učeniučitelju?
12.01.2013. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~Matein svijet~
J ja volim kad netko piše o sebi, ali baš baš istinu.. ne volim muljanja. :)
Hvala na posjetu mome blogu, čitamo se. :)
12.01.2013. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Pero, a more l' fako:
"Ja volim kao dijete što voli
i svirep sam kao taj
ljubavnik mali..."
12.01.2013. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
HLAPIĆKA!
Nemam riječi, doista! (Pogotovo nakon Svenovog zelenjenja i samoumanjenja - uživam slušati kako se koprca u zavisti što sam već pri prvom sonetu počašćen recepcijom i ekspertizom kakvom sam nije ni pri tisuću i prvom. Pati sad, Hulk, zeleno čudovište sonetlijsko-polemičke blog scene! :D Ali ne spominjem ga tek tako, on će ovdje biti bitan.)
Pomalo sam poput Poea u Filozofiji kompozicije: ne osjećam potrebu mistificirati vlastito pjesničko nadahnuće; (po)kazujem otvoreno: ne, svoju najbolju i najgoru pjesmu nisam iznjedrio u ''u nekoj vrsti fine mahnitosti'', u ''ekstatičkoj intuiciji''. Nemam problem, za razliku od moga starog druga Svena, s time da pustim publikum iza kulisa, u svoju radionicu, neka virne malo na sve one račundžijske ''mučne i treperave grubosti'', na ''oprezno odabiranje i odbacivanje'', ''mukotrpna brisanja i umetanja'', ''kotače i zupčanike'', na ''ljestve i propadališta, pijetlova pera, crvenu boju i crne mrlje, što sve u devedeset posto slučajeva sačinjava rekvizite literarnog histriona''.
Pjesma je nastala u odaziv na eksplicitan Svenov izazov njegovim (''Dobro ugođenim'') sonetom. U pitanju je pritom meta-sonet: on tamo gradi sonet o tome kako - gradi sonet. U prvoj katreni konstatira kako ''baci grubi siže'', ''centrira spin'' u odgovarajuće regule te ''diže crkvu sa sonetnim križem''. Otuda i kod mene ista sintagma, odnosno općenito lajtmotiv crkve: preuzeo sam ga od njega. Moja prva dva stiha - kao i sam lajtmotiv u daljnjem variranju - referenca su na Svena. No, opet, nije tako jednostavno. Zašto sam ja, naime, odlučio preuzeti, zadržati baš taj lajtmotiv? Svojom pretpostavkom pogodila si toliko da je malo reći - bingo. Ali to sad treba objasniti, donekle je zakučasto. Evo, probat ću u pet koraka:
1) Počnimo od toga da prava, izvorna tema soneta kao vrste pjesme nije da bude meta-sonet, već, dakako, ljubavna pjesma. Sven, kojem je to tisuću i prvi, može si već dopustiti luksuze, no ja, kojem je prvi, morao sam za početak o ljubavi, čemu drugom. To se ističe trećim i četvrtim stihom: sonetski zanat je za mene (kažem tamo) tek igra, ali osjećanje iz kojega nastaje, iz kojeg ga se gradi - je pravo. Crkvu soneta dižem iz ljubavnog akorda.
2) Nazad k Poeu. Dakle, Gavrana je počeo graditi od namjere da sastavi pjesmu ''koja bi u isti mah zadovoljila i pučki i kritički ukus'', te konstatacije da će ju izgraditi na nekom efektu kao nosivom elementu (umjesto klasičnog fabularnog postupka). Pa si je postavio pitanje izbora efekta koji želi postići. Odlučuje se za - Ljepotu. Ali kako, kojim postupcima stvoriti Ljepotu? Ili, preciznije, kojim tonom? ''Smatrajući, dakle, Ljepotu svojim područjem, moje sljedeće pitanje odnosilo se na ton najviše manifestacije - a posvemašnje iskustvo je pokazalo da je taj ton ton tuge. Ljepota, kakva god bila na svom najvišem razvojnom stupnju, neizbježno do suza uzbuđuje osjetljivu dušu. Melankolija je, prema tome, najzakonitiji od svih poetskih tonova.''
3) Iz ovoga je bitno izvući da je i meni bilo do stvaranja efekta. Kakvog efekta? Ono što sam imao kao fiksno je da će tema biti ljubavna. Poznato je pritom da stvari i pojave najviše dolaze do izražaja suočene o kontrastnu podlogu. Čisti geštalt. Jedan te isti krug izgledat će veći okružen manjim krugovima, a manji okružen većima. Jedna te ista nijansa sivog kvadrata djelovat će svjetlija na crnoj, a tamnija na bijeloj podlozi. Znalo se to još prije nove ere: ''Bolest učini zdravlje ugodnim i dobrim, glad - sitost, zamor - počinak'' (Heraklit). U pogovoru američkom izdanju Lolite Nabokov posebno naglašava kako to što je USA opisao ne jako laskavo, nije iz nekog protuameričkog principa: ''Iz tehničkih razloga, radi osjećaja dubine i perspektive (ovdje travnjak u predgrađu, ondje gorska poljana), izradio sam stanovit broj sjevernoameričkih dekoracija.'' Zašto su mu trebale te dekoracije? Kao kontrastna podloga! ''Prijeko mi je potrebna bila okolina koja razgaljuje. A ništa na svijetu ne razgaljuje bolje od malograđanske vulgarnosti. Ali, što se tiče malograđanske vulgarnosti, nema nikakve bitne razlike između načina života u Starom svijetu i načina života u Novom svijetu. Bilo koji proleter u Chicagu može biti isto toliko buržuj (u floberovskom smislu te riječi) koliko i bilo koji engleski lord. Odabrao sam američke motele, a ne švicarske hotele ni francuska svratišta, samo zato što nastojim biti američki pisac i što se želim koristiti pravima kojima se koriste američki pisci.'' Da bi stvorio vibrantan efekt, Nabokov je dramu razapeo između erosa ''živčanih čvorova'' svog užitka u tekstu u paraleli s Humbertovim zabranjenim erosom, te katedralnih zvona malograđanske vulgarnosti kao kontrastne podloge, na kojoj taj zabranjeni eros posebno dolazi do izražaja. E, pa tako sam i ja trebao kontrastnu podlogu za svoju temu, s kojom će ona doći do izražaja, tvoreći vibrantan efekt!
13.01.2013. (00:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
4) Naravno da nije bez vraga tvoje prepoznavanje temeljne kontrastnosti seksualno-ljubavnih previranja naspram ''strogo konzervativnog okružja'', simboliziranog lajtmotivom crkve. Razapni uže od ljubavi s naglašenom erotskom dimenzijom na jednoj strani - k tome, tko zna, možda i zabranjene u nekom smislu! - do forsiranog elementa čistoće, čednosti, srama, inhibicija, tabua, na drugoj, i vibrantnost je zagarantirana. Ljubavno-erotska tema postaje najeksplozivnija upravo pod crkvenim zvonima, u sjeni tornjeva, smještena u katoličko-puritansku mizanscenu. Nabasavši na Svenov lajtmotiv, nisu mi trebale dvije sekunde za shvatiti kako je to upravo ono što trebam, geštalt kontrastna podloga koja će pojačavati ''figuru''.
5) Provukao sam to kroz dva plana, kroz dvoznačnost, koja će primarno, u denotaciji, značiti jedno, ono kako je i Sven primijenio - kao posvećivanje soneta i teme, dizanje ''crkve'' te ljubavi - a u paralelnoj konotaciji, pomalo i subliminalnoj, donositi drugo: davati kontrastnu podlogu, te omogućavati vibrantan, pa i ježeći efekt. Ispravno si uočila: ''bim-bam-bam'' je dobar, karakterističan primjer! Na prvom planu - zvonjava je ona iznutra, žar srca iz čije potrebe da pjeva sonet biva dizan. U subliminalnoj pozadini, zvonjava koju se čuje je pak crkveno zvono koje izvana opominje na stišavanje strasti.
Možemo sad kroz tu prizmu promotriti i preostale strofe.
U drugoj katreni lirski subjekt prisjeća se prvog ljubavnog susreta s Njom. Jesen je, vani su, hladno im je - ali su užareni. Pošto se po prvi puta dotiču - nervozni su, drhte, crijeva krče. Na prvom planu - ''stupovi crkve'' znače da su na toj zajedničkoj večeri njih dvoje sagrađeni, tu su se povezali, jedno se drugome upisali u ''poetsku memoriju'', crkva ljubavi iz soneta počiva na tim stupovima. A paralelno, pozadinski, htio sam da o istom trošku, istim tim spomenom stupova crkve, unosim u katrenu kontrastno ozračje svetog gonjenja na čednost, zloćudnog ozloglašavanja ''bludnosti'', unošenja krivnje u eros. Treći stih je već sav - pitanje krivnje. Njime se po prvi puta daje direktno do znanja da se radi o ljubavi u nekom smislu zabranjenoj, s osjećajem krivice pri prepuštanju. Kao kod Arsena: I dok drugi zajedno su bili, mi se nismo pogledati smjeli. Oni su se tu - lomili. Da li smiju? Da li je to pametno? Prisutno je odupiranje samima sebi... Ali evo, vrelo međusobne želje je suviše moćno! Previše je to predivno i presnažno među njima, a da bi smjelo biti stavljeno u red iza nečega, da bi neki drugi obziri dobili primat. Nema smisla bježati od tako nečega, dolazi do prepuštanja. A time dolazimo i do posljednjeg stiha katrene. Njega si samo djelomično ispravno shvatila. Ovo o okretu kao ''životnoj prekretnici'' nisam pišući tako mislio - ali sad vidim da bi čak pasalo! :) No, 4 usne nisu tu ''erogene zone ženskog bića'' (iako mi se sviđa kako razmišljaš! :)), nego se radi o tome da je on obilazi, nakon što se neko vrijeme odupirala, prilazi odostraga, prolazi joj npr. rukom kroz kosu, stojeći iza nje (a ne više licem u lice), pa joj šapće nešto na uho, diše joj, upija ju na tom mjestu uha, vrata, mjestu vrlo senzualnom, na što se ona, ne mogavši više izdržati, konačno predaje, okreće, baca mu se oko vrata, spajaju se usnama - i to su te 4 usne: dvije njene, dvije njegove. S ''Okret i četiri usne'' sam, uglavnom, htio evocirati snažno strastvenu scenu... a tim više u istom stihu stavljam ''nebo koje sijeva'' (s upitnikom) - i koje ponovo to čini dvoznačno: 1) kao afirmacija strasti: toliki je to elektricitet da im se čini da sijeva oko njih; 2) nebo sijeva kao moralni prijekor: ljuti se na njih zbog predavanja nezakonitim strastima.
13.01.2013. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
U prvoj tercini već je zima, sniježi, a oni se ponovo zatiču skupa. Ljubav je to, dakle, pričepljena okolnostima, zabranjena, tko zna jesu li se ijednom bili vidjeli od tog prvog puta. Ali zato evo sada provode sate isprepleteni i nagi. La petite mort: ljubavni/erotski vrhunac - ispravno si to uočila kao značajno - supostavio sam uz sliku vrhova crkve. Dakako, i ponovo u primarnoj denotaciji kao simboličkih tornjeva soneta, apoteoze i maksimuma izraza njihove ljubavi, a u pozadinskom ehu kao kontrast - mračnu konotaciju koja se nadvija, pa i prijeteće nad njih... osudom.
''Strašni zvižduk'' zvižduk je polaska vlaka - strašan zato što ju odvozi od njega, da opet bude bez nje.
Što mu preostaje, nakon što mu je odvežena? Oči joj sad još može vidjeti jedino kad zaklopi svoje - pa ih ne želi otvarati. Do kad? Tvoje je tumačenje ove zadnje tercine zabavno u smjeloj ciničnosti, no - ne, nije to tako zamišljeno (mislim, stvarno, Hlapićka! - pa sonet je ovo, romantičnost je obavezna ;)). I opet si, međutim, dobro prepoznala značajno mjesto... ''proljeće'', kao riječ maksimalno nabijenu konotacijom obnove, odnosno buđenja nečega novog - novog životnog ciklusa. Pa eto, do tad on neće otvarati oči. Može se pročitati i u trivijalno kalendarskom smislu, kao naprosto nadolazeće u nizu godišnjih doba, no draža mi je opcija: u bilo koje doba da se dogodi, to će ''proljeće'', taj novi procvat, za njega doći onda kada nestane toga što ih dijeli, kada opet, ali ovaj put za stalno, bude njegova.
Proljeće je otpočelo s nadom
Da će jednom drugačije biti
Da od ljudi nećemo se kriti
I bez riječi lutat ćemo gradom
13.01.2013. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hlapićka
Krasno što si me pustio u svoju pjesničku radionicu!
Može se reći da moja štura interpretacija tvog soneta stremila učiniti pjesničkoj analizi i kritici isto što je tvoj sonet stremio činiti pjesništvu.
No, primarni cilj mog komentara bio je suptilno, prikriveno izmoliti sljedeću temu :)
Prvo sam odlučila o čemu želim da sonet govori, a zatim sam tvoje motive silom odlučila uklopiti u zadanu temu (srećom pa nisam bila toliko daleko!)
13.01.2013. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
eh da je stari dobri Leonardo ovo vidio, ovu tvoju autovivisekciju, ne bi krao lešine iz friških grobova radi anatomskog proučavanja građe njihovih organa.
ne, ne.
uzeo bi lijepo britvu i zarezao duboko u svoje bicepse i tricepse, a tebe bi učiteljem svojim zvao, kao što te i ja zovem u svojim lucida intervallima,
ja, veliki SAE, najveći žongler među iluzionistima i iluzionist među zvjezdanim žonglerima poetske Megagalaksije, dragi moj monstruozni multiinstrumentalisto pisane riječi u Hrvata.
to ja mislim dakle postojim.
13.01.2013. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...