pero u šaci

Olvido Hormigas Carpio: španjolska političarka, učiteljica i majka dvoje djece, koju od prije koji dan možemo na netu gledati s prstima u p... hm, pekmezu.



Čitam jučer u Jutarnjem: Tijekom posjeta gradu Toledu mještani su zastupnicu dočekali pogrdnim povicima poput 'kuja' i 'drolja'.

''Kuja'' i ''drolja''? Oho! Teške riječi. Tko zna kakav li je strašni nemoral, kakvo zlo i naopako činila na toj snimci, da ih zasluži. Usred čega je, dakle, uhvaćena okom kamere? Pa... ničega, zapravo. Gola je (vidimo joj sise) i trlja se dolje (ne vidimo). I to je sve. Zaista, otkud takva moralna oštrina kod mještana Toleda? Oni se nikada nisu samozadovoljili? Ni jedan jedini od tih što su joj galamili pogrde nije se nikad uhvatio između nogu? Natječu se tko će prije baciti kamen zato što su redom bez tog ''grijeha''?

To je povezano s nečime o čemu sam pisao u Demonskoj ljepoti žene. Blaženi Orao Kristov Merz gnuša se ''živinskog osjećaja'' koji u njemu pobuđuje nazočnost djevojačkog elementa, demonske ljepote žene. Zlo je to: uviđam da djevojka koja bi mi se otkrila, zlo čini.

A Hormigas nam se otkrila!



Ali nije to još sve. U istom postu spomenuo sam pobožnog ''pomorca'' koji se jedno vrijeme redovito oglašavao kod Ignissa, gdje je znao pisati (ako se to može nazvati pisanjem, pri tom stupnju nepismenosti) stvari kao: Iskreno kad bi mi cura od npr. 20 godina rekla da je spavala s 10-oricom ili više, i da se pri tom niti malo ne kaje ili osjeća neugodno , mislim da ja to osobno nebi mogao istolerirati . A pisao sam i o ''đurama'' i ''halelujasima''. Tko mi sad pa dođu ti? I otkuda takva nomenklatura? Nekome je možda i poznata, a kome nije, otkud je sad ionako nebitno, poanta je da se radi o nevezanim džukelama koje se na glas o nedovoljno obuzdanoj jebežljivosti nepoznatih im žena, stanu linjati pogrdama tipa ''fufa'' ili ''kurvica''. A pisao sam i o slučaju ''Ličkog Tuđmana'', koji nam je preko novina objasnio kako je košarkašica što ju je prinudio na ''rukovanje'' jedna obična ''kurbetina koja se fucala sa svim i svakim u Gospiću''. Ali čekaj – nije mi nešto bilo jasno – baš svakim? Očito ima barem jedan kojem nije dala. Pa što da radi čovjek kojem nije dano – a pritom je još glavni baja u selu – a ženska što ne dâ k tome zadnja štraca (pošto, jel, crne boje, halo). Bit će potrebno osvetiti glupošću što se na njoj zgriješilo bezobraznošću. Kako se može u Gospiću najbrže i najlakše uniziti, uprljati ženu? Kaže joj se da je ''kurbetina'', da se sa svakim ''fuca'' – jer kad žena u bogobojaznom kraju ima prirodne potrebe koje rezultiraju odnosom, to se uzima protiv nje. To joj je minus. To joj je grijeh. To joj je prijestup. Jednadžba je dalje prosta: što više odnosa, što viši Broj – to veći minus, veći grijeh, veći prijestup. Muškarac – ukoliko nije pop – još smije biti jebač, ali ona može biti samo kurvetina, drolja, fufa, flundra, zato što je ženska žudnja i spolnost od vraga, nešto demonsko... a kamoli još da sama uživa u tome, želi to, ili nedajbože orgazam da doživi – sram je bilo!

A i u Toledu, očito. I svim gospićima i toledima svijeta. Možda bi Hormigas trebala promijeniti m u n, da bude Hornigas? Uhvatili smo je u tome da je u nekoj nasumičnoj situaciji bila horny; zamislite – horny! Strašno. Snimljena je corpus delicti u posjedovanju ženske žudnje, za koju inače ne bismo mislili da je ima. U najmanju ruku bi se morala gorko kajati, posramljena osjećati nelagodu zbog činjenice da se dolje vlaži, a ne ovako, bez pardona... da je gledamo kako u navali sladostrašća uzdiše i zabacuje bradu prema gore... vidno uživa u samodiranju... Apage satanas! Požuda žene za nas je automatski demonska požuda žene i reći ćemo takvoj što o njoj mislimo – kuja jedna i drolja! To je kao kad se pri dirty talku kaže: ''Aha, sviđa ti se to, je li, kurvice!'' Naime, zato što joj se sviđa – zato je kurvica. Ona osjeća žudnju, strast, ima potrebu, erotske zanose, spolno je biće – besprizornica, kako smije!



Pritom bi, naravno, bilo zanimljivo još nešto saznati. Ako si đure i halelujasi daju za pravo osuđivati gospođinu bludnost, znači li to da su sami besprijekorno čisti od bludnog sagrješenja? Ili su više kao Lički Tuđman, koji je sve gledajući kako bi griješio s Illishom (i Illishi), Illishu prokazivao zbog grijeha?

Ne vrijedi razbijati glavu. Oni su naprosto idioti koji su jednom jedinom riječju podnijeli potvrdan dokaz svoje ništavnosti pod zvijezdama.

***

Sad druga priča. Guru Igniss napisao je lani post u kojem nam je objasnio da je Milan Popović beznadni ''beta'' – zato, naime, što se ''zadovoljio istrošenom robom'': Severinom, jel'. Dotična, po guruu, ima dvije krupne falinge: a) tjelesno više nije u cvijetu mladosti; b) karakterom nije ''kvalitetna žena''. Nije ''kvalitetna'' zbog nedvosmisleno preciziranih razloga, među kojima se ističe Ignissovo nemanje izbora nego da se isceri pejorativno (haha) na pitanje o njenom dobrom karakteru i čednosti. Na osnovu čega je tako ostavljen bez izbora? Kad smo već kod ostavljanja, Igniss nas nikada ne ostavlja u nedoumici, pa nije ni ovaj put: Severina je, podvlači, jedna od rijetkih čije se ''avanture'' mogu bez problema naći na internetu, kao testament njenom djevičanskom ponašanju i vjernosti.



OK, iscerili smo se, haha i hehe i hihi, može sad logično pitanje: zašto bi iz činjenice da na internetu postoji veleznana snimka Sevine ševe proizlazilo da je ona (Seva, ne ševa) eo ipso antiteza ''dobrom karakteru i čednosti''? Zašto bi ta snimka, sama po sebi, odmah bila testament i dokaz neke njene specijalne antičednosti? Svatko je nevin dok mu se ne dokaže da se jebao? Analogno slučaju Hornigas – u kojem snimka svjedoči jedino o tome da je dotična gospođa ljudsko biće sa spolnim potrebama, te da je na nekom mjestu u neki čas masturbirala – Sevina snimka svjedoči jedino o tome da je dotična gospođa na nekom mjestu u neki čas imala spolni odnos. Sljedeće logično pitanje: da li je Igniss, kome Severinin spolni odnos strašno narušava sliku o njenom karakteru, imao nekom prilikom u svom životu spolni odnos? (S obzirom na mnoge stvari koje piše, čovjek bi pomislio da i nije.)



Sve sam ga to i pitao. Što je očekivao – da Severina do svoje 40-te nije trebala raditi te stvari? Da ju on ne bi okarakterizirao ženom lošeg karaktera, koja ''nije kvalitetna'', morala bi biti i dan-danas djevica? Odgovorio mi je, citiram: Postoji razlika između žene koja se seksa s nekim (ili više njih), i žene koja namjerno snima vlastitu nevjeru (koliko znam, to nije bila skrivena kamera).

Namjerno? Otkud mu sad to? Kao prvo, ostaje nejasno kakve to veze ima s bilo čim. Kakav točno prijestup Igniss vidi u samom snimanju vlastitog seksualnog odnosa? To čak ni Crkva nije stavila na index. Kao drugo, otkud mu uopće informacija da se sama snimala (ili znala da ju se snima)? Zapravo niotkuda, isisao iz prsta: Ok, priznaje, recimo da je mogla ne znati da je se snima (što ga prethodno nije sprječilo da italicom naglašava kako je bilo namjerno).

Ali, što onda ostaje od faktora koji bi ju činili spornom? Nevjera! To je našao. Radilo se o nevjeri; Severina je, veli guru, lošeg karaktera i specijalno antičedna čisto zbog okolnosti da je taj s kojim je snimljena bio – nečiji tuđi muž. Takav gard problematičan je na mnogo razina, počevši od činjenice da nije ona tu ikome bila nevjerna. Nešto bi joj se moglo spočitnuti jedino kroz koncept ''razaračice braka''... što je, međutim, apsurdan koncept, možda drag budalama, ali nepriličan ikome pametnijem. Treće osobe ne snose odgovornost za status međusobnog odnosa dvije osobe. Brak između Milana i njegove žene ili je već bio razoren ili ga je, ako je razoren baš u tom momentu i tek u tom momentu, razorio on; sigurno ga nije razorila Severina. Na to uopće ne treba trošiti riječi.

Drugo što udara u oči je Ignissova kategoričnost kad dođe do pojma nevjere. Tretira to kao čarobnu riječ, abrakadabru koju je dovoljno izgovoriti da bi beskarakternost bila zajamčena. Severina je dokumentirano bila nevjerna (nije, ali za volju principa uzmimo da i je) = Severina je lošeg karaktera; za njega je to prosta jednadžba. Naravno da čin nevjere može biti loš postupak, kao i da ne mora – to ovisi o okolnostima, o kontekstu u kojem se događa. Mudra prosudba (toga, kao i bilo čega drugoga) podrazumijeva što je moguće kontekstualniji zahvat, filigransko upućivanje u okolnosti, u ljude koji su posrijedi, njihove živote i prirodu njihovih odnosa. Igniss, obratno, poduzima dekontekstualizaciju: za donijeti sud o beskarakternosti preljubnika, nije mu potrebno išta znati o involviranim osobama, njihovom životu i odnosima; dovoljna mu je sama informacija da se radi o preljubu. On je tu, na tom krhkom, osjetljivom području sudova o ljudskim postupcima, poput slona u staklarni, poput sirovine koja silom stavlja svoje grube šape na delikatnu djevojku i – ovdje sam pisao detaljnije o tome – zar zaslužuje što osim da mu se odvali šamarčinu? Ne krijem – na mnogo sam već mjesta na ovom servisu to razložio – da svoj poseban prezir rezerviram za takve: koji si dozvoljavaju (malograđanski i dušebrižnički) znati bez da išta znaju. Za mene su to najgluplji ljudi koji uopće postoje (oni prvi, pa pripadnici onoga što Englezi zovu profound mental retardation odmah drugi za njima).

Rekapitulirajmo: tvrdnju da bi legendarna sex-tape sama po sebi bila testament o Severininom lošem karakteru i ''nekvali-teti'' (te Milanu kao ''beti''), Igniss je obrazložio – eksplicitno, nakon što sam ga pitao da eksplicira – idejom da je namjerno snimala svoju nevjeru. Stavka prva: a) da li je bilo namjerno on ne zna; b) sve da je i bilo, irelevantno je. Stavka druga: a) ne, nije se radilo o nevjeri s njene strane; b) sve da se i radilo, izvlačenje apriornog suda iz same te činjenice jedino bi njega samoga činilo dustabanlijom i mamlazom prve kategorije (odnosno, čini ga). Što ostaje? Jedno veliko ništa, izuzev same činjenice da je uhvaćena da se jebe. Je li to u redu da se žena jebe? Kad sam mu predočio nelogičnost... slaba riječ... bezumnost zahtjeva da mora biti djevica (a to je jedino što snimka dezavuira), da ne bi od strane gurua muško-ženskih odnosa bila nazvana štracom, odšutio je, nije polemizirao (a i kako bi?). Dozvolio je seks kao načelno legitiman, dao neke druge razloge (ove gore, falične). No, dok se ovamo nominalno slaže, onamo mu usta svejedno ostaju puna čednosti i ne nečega drugog, nego baš ''djevičanskog ponašanja'' kao onoga bez čega žena nije poštena žena.


(Bijela vrpca kao čistoća koja igra prljavo.)

Tko smo mi, bilo tko od nas da je prosuđujemo? Čednost kao vrlina? Ju mast bi đoking. Citiram Marčelinu; i ona je osjetila potrebu primijetiti Ignissu da je nastupio kao zla baba. Svi smo mi kurve i svetice. A po potrebi znamo svi bit i čedni. Te u drugom komentaru: nitko od nas nije toliko ''čist'', da bi si mogao uzeti pravo da sudi o bilo čijem životu. Da ne kažem da sam više ''kurvanjskog'' ponašanja vidjela među nekim ''svetim'' i ''čednim'' bićima, nego...nemam pojma, među ovima čiji nam je intimni život pružen na uvid preko medija. (...) Ako se žena i ''puca'', puca se za svoj gušt, a s kim i zašto i kako, to samo ona zna, i to je njena stvar.

Amen, pođimo u miru, na to nemam što dodati.

***

Ma, zapravo... imam još nešto, samo jedan mali rezime.

Igniss je svojim postom sa Severinom učinio gestu esencijalno ništa drugačiju od gesta ovih baraba iz Toleda ili đuri i halelujaha ili lika Brke iz Ko to tamo peva (''Kako ih nije sramota!''): jednom jedinom riječju podnio je potvrdan dokaz svoje ništavnosti pod zvijezdama. Kad si tako pljunuto nalik potpunim idiotima, možda je vrijeme za zamisliti se nad sobom?