Danas sam u prolazu čuo dva klinca predškolske dobi u divljoj svađi i čupanju. Nazovimo ih Marko i Darko (zapravo im ne znam imena, pa radi rime).
Slušao sam kako Marko govori Darku da će ga – pazite sad – ''čekićem nabiti u zemlju'' (?!).
O Bože! Zar ova današnja djeca čak tako jedni po drugima?
Ali Darko se nije dao zbuniti: – ''Nabije ti moj tata mamu'' (??!!).
Živa istina. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Ali ostavimo sada po strani negodujući uskličnik koji nam se spontano formira na usnama kako ''ni djeca nisu više što su bila!'' ili onaj predvidljivi upitnik ''tko li ih samo uči takvom jeziku?''.
Nabije ti moj tata mamu: protuprijetnja je upućena kao uvreda. Implicirano je, dakle, da bi nezakoniti koitus između Darkovog tate i Markove mame bio uvreda za
Markovu mamu (i posredno za Marka). Za Darkovog tatu (i posredno Darka), međutim, ne – mada i on potpuno ravnopravno sudjeluje u spornom činu.
No, što kad bi se ta prijetnja izrekla politički korektno u rodnom smislu:
Imao moj tata odnos s tvojom mamom? Uvredljivost rečenice bila bi ublažena za onaj vulgarni izraz ''nabijanja''. Ali ono što bi ostalo isto je da još uvijek tu Darko iskazuje uvredu Marku (pošto je i dalje tata njegov a mama Markova).
Sljedeći korak bio bi rodno analogno obrtanje uloga.
Imala moja mama odnos s tvojim tatom. A, to je već nezamislivo. Kad bi Darko
to rekao – iako se u principu radi o ekvivalentnoj situaciji, prijestupu potpuno jednake specifične težine – to ne bi imalo nikakva smisla: bilo bi kao da vrijeđa sam sebe (pošto je sad tata Markov, mama njegova).
Zaključak: kako god okreneš, konstanta je ta da je međusobni spolni čin
šteta koju tate nanose mamama.
Pisao sam relativno skoro o tome kako poneke pripadnice nježnijeg spola percipiraju međusobnu razmjenu dijelova tijela bez daljnje kulturne nadgradnje kao vlastitu ''iskorištenost''. Slušajući Darka, u svijesti mi je izraslo pitanje je li možda moguće da ta činjenica stoji u nekakvoj uzročno-posljedičnoj relaciji s činjenicom da nas svakodnevni govorni jezik uči kako je ''nabijanje'' nešto što samo tatama godi, dok se mamama time čini nažao, one stisnu zube i misle na Englesku. Kao i s činjenicom da se dotična uvriježena ideja do te mjere ukorjenila u našoj kolokvijalnosti da je već valjda ne samo predškolskim dječacima vrlo dobro poznata, nego je i vrapci na granama fućkaju?
Zatim mi sine da nismo obrnutu analogiju izveli do kraja. Trebalo bi sad u ime više simetrije još pretpostaviti mogućnost u kojoj Darko kaže Marku:
Nabije ti moja mama tatu! Ali to je nešto još apsurdnije, potpuno nezamislivo, naime već na slikovnoj razini predodžbe. Kako mogu mame nabijati tate, čisto s tehničke strane? Dobro, u današnje vrijeme više ništa nije doslovno nezamislivo, svega već ima, a ni djeca nisu bogznakakva nevinašca, no baš tako prljava mašta bi ipak bila previše za predškolske oči. Dakle, valjalo bi se ispraviti i aktivni oblik pretvoriti u pasivni:
Nabijana mi mama bila od tvog tate! Čime hipotetička apsurdna Darkova uvreda samome sebi biva još pojačana za vulgarni izraz ''nabijanja''.
Na toj točki pada mi na pamet pitanje je li običaj iz govornog jezika po kojem se spolni akt tretira trijumfom za tate i sramotom za mame možda na neki način povezan s time što tatama u samom tehničkom smislu prodora uda pripada aktivna uloga, dok mamama pasivna?
Da se kojim slučajem u našim glavama za opis onih stvari umjesto ''penetracije'' ustalila riječ ''obuhvaćanje'', praćena odgovarajućim vulgarizmima, bi li nas govorni jezik danas možda navodio na uvriježenu ideju po kojoj je to nešto što samo mamama godi, dok se tatama čini nažao, bivaju iskorištavani, stišću zube i misle na Englesku?
Bi li neka predškolska Darija, na Marijinu prijetnju da će je ''zgnječiti poput gliste'', odgovorila ne trepnuvši: ''Zgnječila ti moja mama tatu''?
