dinajina sjećanja

petak, 06.01.2017.

Drhtavo svanuće...



U zenitu se nazirao sumrak, nebo je mijenjalo odore danu, uznemirile se ptice. Sunce nije odustajalo od ljepote. Bilo je to lepršavi let međuprostorima neba i zemlje. Uranjali smo u sliku odsanjanog svijeta.

Na žrtveniku uspomena plam svijeće. Slavimo krunidbu ljubavi. U plahoj svjetlosti voštanice privid kraljeva i sjaj zlata. U zraku mirisi smirne i tamjana i glas liturgijske svetosti.

Illuminatio, Manifestatio i Declaratio.
Prosvjetljenje, Objava i Proglašenje sreće.

Život je san, svilenkasti veo lakoće življenja na putevima okrutnih zbivanja. U lapidarnosti trenutka osjetih titraje njihala vremena, začuh romor tvog imena, pričinilo mi se, u moje grudi si stavio svoje srce.

Riječi zgusnute u titraj srca zaustavljaju dah. Stih se opire zaboravu.

Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše.


Promatram kako se gase oči neba, nestaje glas mjesečine, završava igra umiranja noći. Iza obzora izranja zlatna hostija. Pod svodovljem ljepote se budi grad.

Obasjan Suncem i osmijehom sreće se rađa dan...

Sanjaju li ljudi ovo drhtavo svanuće?

Dijana Jelčić






fotografije... Tomislav Veić i Tihomir Franov

Oznake: tri kralja, krunidba ljubavi.

- 08:08 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 06.01.2016.

Tri kralja...



Riječi otrgnute iz vokabulara našeg vremena zgusnute u titraj srca zaustavljaju dah, pretaču se u misao koja me odnosi u davno napisane pjesme. Stih izranja iz sjećanja i opire se zaboravu. Suludost protočnosti pamćenja se zaustavlja u katedrali u kojoj sam krštena.

Na žrtveniku uspomena plamti svijeća života.

Slavimo krunidbu ljubavi. Crkveno zvono najavljuje svitanje zlatnog doba. U ćilibarskom sjaju tvojih očiju prepoznajem vječnost, siluete kraljeva i Betlehemsko svjetlo.

Na zidu svetišta se grle sjene. Iz zagrljaja naših istina izranja začudnost sna. Sa oltara se širi miris tamjana i smirne. Mjenjamo obličje, sve rane eonskog nepostojanja zacjeljuju, a sveta krv se pretače u ciborij života. U tvojim rukama rajska biljka. Grliš me. Mirujem u nemiru trenutka. Snop zlaćanih fascija se omata oko nas.
Štiti nas na putevima okrutnih zbivanja.

Prostor- vremenom titra liturgijska svetost.
Illuminatio, Manifestatio i Declaratio.
Prosvjetljenje, Objava i Proglašenje sreće.

Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše, davno napisani stih postaje vjerodostojan.

Uz tebe, u zavjetrini sna, se budim sretna i volim svitanja.

Dijana Jelčić


slika... Adorazione dei Magi, Andrea Mantegna, 1497-1500

Oznake: bogojavljanje, tri kralja

- 09:10 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>