Tri kralja...
Riječi otrgnute iz vokabulara našeg vremena zgusnute u titraj srca zaustavljaju dah, pretaču se u misao koja me odnosi u davno napisane pjesme. Stih izranja iz sjećanja i opire se zaboravu. Suludost protočnosti pamćenja se zaustavlja u katedrali u kojoj sam krštena.
Na žrtveniku uspomena plamti svijeća života.
Slavimo krunidbu ljubavi. Crkveno zvono najavljuje svitanje zlatnog doba. U ćilibarskom sjaju tvojih očiju prepoznajem vječnost, siluete kraljeva i Betlehemsko svjetlo.
Na zidu svetišta se grle sjene. Iz zagrljaja naših istina izranja začudnost sna. Sa oltara se širi miris tamjana i smirne. Mjenjamo obličje, sve rane eonskog nepostojanja zacjeljuju, a sveta krv se pretače u ciborij života. U tvojim rukama rajska biljka. Grliš me. Mirujem u nemiru trenutka. Snop zlaćanih fascija se omata oko nas.
Štiti nas na putevima okrutnih zbivanja.
Prostor- vremenom titra liturgijska svetost.
Illuminatio, Manifestatio i Declaratio.
Prosvjetljenje, Objava i Proglašenje sreće.
Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše, davno napisani stih postaje vjerodostojan.
Uz tebe, u zavjetrini sna, se budim sretna i volim svitanja.
Dijana Jelčić
slika... Adorazione dei Magi, Andrea Mantegna, 1497-1500
Oznake: bogojavljanje, tri kralja
|
