Marketing
Drhtavo svanuće...
U zenitu se nazirao sumrak, nebo je mijenjalo odore danu, uznemirile se ptice. Sunce nije odustajalo od ljepote. Bilo je to lepršavi let međuprostorima neba i zemlje. Uranjali smo u sliku odsanjanog svijeta.
Na žrtveniku uspomena plam svijeće. Slavimo krunidbu ljubavi. U plahoj svjetlosti voštanice privid kraljeva i sjaj zlata. U zraku mirisi smirne i tamjana i glas liturgijske svetosti.
Illuminatio, Manifestatio i Declaratio.
Prosvjetljenje, Objava i Proglašenje sreće.
Život je san, svilenkasti veo lakoće življenja na putevima okrutnih zbivanja. U lapidarnosti trenutka osjetih titraje njihala vremena, začuh romor tvog imena, pričinilo mi se, u moje grudi si stavio svoje srce.
Riječi zgusnute u titraj srca zaustavljaju dah. Stih se opire zaboravu.
Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše.
Promatram kako se gase oči neba, nestaje glas mjesečine, završava igra umiranja noći. Iza obzora izranja zlatna hostija. Pod svodovljem ljepote se budi grad.
Obasjan Suncem i osmijehom sreće se rađa dan...
Sanjaju li ljudi ovo drhtavo svanuće?
Dijana Jelčić
fotografije... Tomislav Veić i Tihomir Franov
Post je objavljen 06.01.2017. u 08:08 sati.