Sjećanja na Mljet...
Već na balkonu su susretali tuđinu, nemogućnost bijega i sukob dva jezika...
A na kraju pustoši misli zaustavljene jednim snom, jedinim snom.
Sutra će biti bolje osjećali su i sunce kao da je sišlo s neba...
Prostor je postajao zlatan,
a ono danas zatvoreno u iluzije umire crvenilom budućih dana...
Kroz otvoreni prozor život je ponudio pomirenje...
vratio porušeni most povjerenja.
Osluškivali su muziku oblaka koji su dolazili s juga... sa arhipelaga drevne republike...
Trag sreće, jedini put kojim su mogli krenuti
da ih ne proguta samoća... odlućili su se za otok sreće,
dogodilo se nezaboravno naglo ljeto... utkano u sjećanja osamdesetih godina prošlog stoljeća...
da, poezija uspomena daruje snovitost zbilji...
Otok sreće,
neispisana utopija
vjekovanju na pučini
ispred drevne republike.
Krug spokoja,
dodirljiva tajna
sanjanog Empireja,
poetika postojanja
ispisana u hrid
života.
Jezero sreće,
drevna Melissa,
medovina imena,
eliksir duši,
izvorište ljepote,
miris borove šume
i mungosi,
progonioci zmija.
U galeriji uspomena
odraz naglog ljeta.
Slušali smo tišinu Bogova,
čuli buđenje
u klijetkama življena,
sartreovsku misao,
"Pakao su uvijek drugi..."
Istina ili lijepa zabluda?
Raj i pakao su tu,
u nama,
sjaj sunca
i vatra grijeha.
Iznad otoka ples oblaka,
na nebu svijesti
plutaju jata ptica,
božanska matematika,
cjelina bez
zbrajanja i oduzimanja.
Sunčani mač
reže čvor sumnji,
nad perivojem uma
bljesak vječnosti,
svjedočanstvo
budnosti
u svijetu snovitosti.
Dijana Jelčić
Oznake: Mljet, zeleni otok, utopija
|
