Već na balkonu su susretali tuđinu, nemogućnost bijega i sukob dva jezika...
A na kraju pustoši misli zaustavljene jednim snom, jedinim snom.
Sutra će biti bolje osjećali su i sunce kao da je sišlo s neba...
Prostor je postajao zlatan,
a ono danas zatvoreno u iluzije umire crvenilom budućih dana...
Kroz otvoreni prozor život je ponudio pomirenje...
vratio porušeni most povjerenja.
Osluškivali su muziku oblaka koji su dolazili s juga... sa arhipelaga drevne republike...
Trag sreće, jedini put kojim su mogli krenuti
da ih ne proguta samoća... odlućili su se za otok sreće,
dogodilo se nezaboravno naglo ljeto... utkano u sjećanja osamdesetih godina prošlog stoljeća...
da, poezija uspomena daruje snovitost zbilji...