Klatno vremena...
"Srce me vuče, da pjevam prijetvore u druga tjela."
Ovidije
Nebom se razlilo sivilo sjete,
u kapima kiše
zastoj svjetla,
ljeto jeca za suncem.
U odmaku od vječnosti,
na tlu zemaljskih zbivanja
oživljava onostrano.
Ništa nije zauvijek dano,
kao ni ovo
jesenje jutro u srcu ljeta.
Umanjujem se,
skidam tjelesnost,
postajem energija,
putujuća misao
kroz sjećanja.
Voljeli se Piram i Tizba,
bio je zid,
bio je gavran,
otac nije dozvolio,
murva je pocrnila,
postali su drvo.
Sutra mogu postati prah,
a ti pijesak,
to su
naša prirodna stanja.
Preobrazba svijesti,
metamorfoza
zaboravljenih
otkucaja srca,
tragovi u pamćenju,
u ritmu klatna vremena.
Dijana Jelčić ... "Nestvarno stvarni" zbirka pjesama Kultura snova, Zagreb, 2014.
Oznake: vrijeme, metamorfoza, ovidije
|
