dinajina sjećanja

utorak, 24.05.2016.

Koliko se može... Tanana stjenka između lednice i toplane osjećaja, titrajuća koprena između zbilje i sna. Osjećam titraj zlaćane spirale, čuvarice cjeline mene u meni. bljesak božejg oka, trenutak istine, odmor za umorno srce. Živim dodir sunoćja zbilje i svitanja sna, slijevanje poezije suza u šum drevnih oceana. Da, došao si pjesmom, začuh zov nutrine i tvoj glas isprićat ću ti jednu davnu priču... koliko se može kad se nekog voli i kako je čudna poezija kapi.. Osjetih bit istine, kči vremena me pozva na svetkovinu suza. Zamjenih nepostojanje s ljepotom postojanja. Odsutna iz zbilje zapletena u mreži snovitosti ostadoh slobodna. Ljubav je to, šapnuše mudraci na vratima vremena. Mediteran, Hesiodova vrata pakla, dveri kroz koje odlazimo i vraćamo se u dolinu djetinjstva, u zaton snova, na obalu spasenja od oluje ničega u kojoj je sve. Iz kobaltne tmine izranja hrid o koju se, u nekom prohujalom vremenu, razbijaše vjerovanja. Na hridi vjekuje hram, lječilište ranjenoj duši, svetište, heraldika ljubavi i stijeg pobjede, tanana koprena između zbilje i sna. Dijana Jelčić... djelić neukorićenja davnih izričaja... godine traganja... 1987- 2007... možda jednoga dana smognem snage ukorićiti sve snove... Slika... Miljenko Stančić, ljubavnici Oznake: jedna iz davnina

srijeda, 11.11.2015.

Na oštrici trenutka... Tuđina, nemogućnost bijega, sukob dva jezika i oluja ruža. Misao i san jedan san, jedini san. Sutra će biti bolje, vjerovala sam i sunce je sišlo s neba. Pozlatilo prostor, a danas, zatvoreno u iluzije, nestajaše purpurom dolazećeg danas. Na južnom nebu glazba oblaka, trag sreće, put ka ostvarenju sna. Bilo bi teško živjeti bez utjehe, tugu povjeravati mjesečevim mjenama, čekati seobu ptica kao znak susreta i rastanaka. Otvorih srce beskraju, na dlanovima čuvarica sna. U sjeni tek probuđenih jablanova, opijena proljećem ljubav postade istina, kao znak indijskih žena, pečat sreće, tih i neizbrisiv za sve buduće kiše. Akt mašte, dalekosežnost dlanova, dodir, most nad pejsažem nedosežne radoznalosti. Zatočena u snu zavoljeh dolazak lastavica, miris majskih ruža, šum metalne rijeke na cesti između juga i sjevera. Istost stvarnosti i pomisli o njoj. Dijana Jelčić fotografija... iz vremena prvih susreta... tada je nastala i ova pjesma... 1986... Oznake: jedna iz davnina