Marketing
Na oštrici trenutka...
Tuđina,
nemogućnost bijega,
sukob dva jezika
i oluja ruža.
Misao i san
jedan san,
jedini san.
Sutra će biti bolje,
vjerovala sam
i sunce je
sišlo s neba.
Pozlatilo prostor,
a danas,
zatvoreno u iluzije,
nestajaše
purpurom
dolazećeg
danas.
Na južnom nebu
glazba oblaka,
trag sreće,
put ka
ostvarenju
sna.
Bilo bi teško
živjeti bez utjehe,
tugu povjeravati
mjesečevim
mjenama,
čekati seobu ptica
kao znak susreta
i rastanaka.
Otvorih srce
beskraju,
na dlanovima
čuvarica sna.
U sjeni tek
probuđenih
jablanova,
opijena proljećem
ljubav postade istina,
kao znak
indijskih žena,
pečat sreće,
tih i neizbrisiv
za sve buduće kiše.
Akt mašte,
dalekosežnost
dlanova,
dodir,
most nad
pejsažem nedosežne
radoznalosti.
Zatočena u snu
zavoljeh
dolazak lastavica,
miris majskih ruža,
šum metalne rijeke
na cesti između
juga i sjevera.
Istost stvarnosti
i pomisli o njoj.
Dijana Jelčić
fotografija... iz vremena prvih susreta... tada je nastala i ova pjesma... 1986...
Post je objavljen 11.11.2015. u 08:18 sati.