dinajina sjećanja

subota, 23.09.2017.

Vrijeme Vage...



Harmonija, kći Aresa i Afrodite, utjelovljena skladnost vječnosti
rat i mir, zlo i dobro, dan i noć, jednakost cjeline. Jesen, zrelo grožđe
dolazeće krštenje, miris mladog vina.

U krošnji vremena objava smiraja.






Vodio si me stazama tvoga djetinjstva. Na dalekom crkvenom tornju je otkucavalo podne. Zenit je prosuo toplo zlato i pozvao nas na odmorište skriveno u arkadama tek naslućivanih boja dolazeće ljepote. Zatvorih oči osluškujući tvoju priču o porijeklu. U spomenku sna, pod sunčanikom vremena, na zlaćanoj zavjesi gledah stroboskopiju svjetla.

Tankoćutnost trena se pretakala u deja vu. Vizija je dobijala obličje stvarnosti. Začuh šum zelene rijeke. vidjeh orgonski ples spoznaje. Osjetih protok vremena. U suzvučju romora vode i vjetra sonata sunoćju. Mirisima obranog grožđa i pokošene trave, sa obližnjih obronaka, se spuštao suton.

Spavala si.
Sanjala sam.

U viru osjećanja promjena ritma srca, buđenje usnule žudnje.
Zagrlio si me. Sunce je gasilo fenjer budnosti, nestajalo iza svetog brda. Vidokružje je zrcalilo san uramljen satenom noći. Brojali smo daleke zvjezde.

Sedam Atlasovih kčeri je odnijelo ljeto u sazviježđe Vage. Rosata je najavila prepuknuće vremena. objavljivala sklad dolazećih trenutaka. Srebro mjeseca se odmatalo na tvom čelu. Vidjeh ljubav u očima, u pogledu koji razumije, u srcu koje tumači, na dlanu koji miluje, u ruci koja grli… u duši, u oazi mira i spokoja osjetih sigurnost… san pretočen u viziju stvarnosti…

Riječi iznjedrene iz utrobe svemira, riječi koje kaos pretvaraju u savršenstvo postojanja, riječi upisane u kori drva spoznaje, riječi koje u svim vokabularima svijeta imaju isto značenje…

Ti ljubavni obliče, osjećam ti disanje, šapnuo si.

Osjećam te kao glazbu zatočenu u grudima, odgovorih.

Ćutim te kao zvuk anđeoskih harfi, koje su gotovo kristalne, kao tonovi svjetova.

Tvoj bezglasni dodir, osmijeh tvojih usana, šapat tvoje tajne sluhom budi snove.

Naše nadmetanje metaforama su prekinuli tonovi jesenje sonate. Titrajima vremena se slijevala u zbilju.

Dijana Jelčić




Oznake: prvi dan jeseni, ekvinocij, harmonija, vrijeme Vage

- 06:46 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.03.2017.

Krug i srce od papira...




Promatram Dürerovu grafiku Melancolija I. Umjetnik je penjući se ljestvama nadahnuća prekoračio granicu ljudske spoznaje, osjećanjima povezao univerzum ljudskog uma sa geometrijskim sferama svemira, pa je samog promatrača izjednačio sa kozmom. Krug je sjedinjavajući simbol neizrecivosti i umijeća, Javlja se u umjetnosti, u snovima, u vizijama. To savršenstvo zrcali ono što misao ne može misliti, ono što se samo sluti ili osjeća.






Stojim pod suncem i mislim prostor, naslućujem sebe u njemu. Sljubljuje se s mojim mislima, postaje titrajuća energija, prostor koji istovremeno jest i nije. On je vjetar u kosi, toplina na koži, svjetlo u očima, simfonija univerzuma u ušima. Ja i prostor oblikujemo cjelinu, u kojoj se isprepilće sklad njegovih oblika sa skladom mojih pokreta. Osjećam dinamiku pokreta ritmom titraja energije iz koje, obasjan suncem, nastaje kristal, znak izjednačenja materije i energije.




Mišlju iscrtavam krug oko ovoga ovdje i ovoga sada. Čulima ostvarujem viziju savršenog prostora. Pogledom zaobljavam trenutak u kojem izgovorismo sudbonosno, da, trenutak u kojem su sve druge riječi bile nepotrebne. U skladu tišine čujem dijalog bez nejasnoća, osjećam puninu našeg razumjevanja. Darovao si mi srce od papira, antologiju ljubavne poezije, kopiju tvoje nutrine. Lakoća te neizmjerljive težine je uzburkala krvotok i zaokružila dvije zbilje u dvokružje života.

Na obodu imaginarnog kruga sretan trenutak. Iz bezdana izranja zlaćana hostija, svetost zaokružena u svitanja i sutone. Gledamo u sunce. Goruča kružnica se zrcali u tvom pogledu. Smanjuje se do planetarne fikcije uma.

Savršenstvo kruga se širi u beskraj, u suzvučje dijaloga. Na obzoru nevidljivosti vidim harmoniju oživjelu u sjećanju, u beskraju bjeline pod suncem Provansalskog neba.

Opija me miris jasmina, svjedočanstvo medenog mjeseca. U nutrini kovitlac uzbuđenja, rasprsnuće neželjenog mira u vrtlog dolazećih nemira.

Ispisujem stranicu dnevnika, ljepotu osjećanja slijevam u govor cvijeća, a uzbuđenja pohranjujem u arhitekturu emocionalnog pamćenja, u postojanost začarang kruga ljubavi


Dijana Jelčić





Krug i kružnica

slike ... frey rassouli

Oznake: krug, kružnica, harmonija

- 08:18 - Komentari (34) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.09.2015.

Razgovori i maštarije...



Klatno vremena otkucava prolaznost... nebom se razlilo sivilo sjete… smjena godišnjih doba… jesen objavljuje svoj dolazak melankoličnim zastojima svjetlosti u krošnjama… prelamanjem u nove boje… sunčani smiraj će najaviti ravnodnevicu… i uranjanje u carstvo Vage… hoćemo li i u ovoj jeseni održati sklad dnevno- noćnih sanjarija?... hoćemo li znati održati harmoniju zbilje i snova, ravnotežu misli i osjećanja, odnos zakona zlatnog reza u nesimetričnoj simetriji postojanja?...

Jesen mirisom kestenja i dunja oduvjek najavljuje prisnost sa prohujalim vremenom… budi sjećanja na dugačke večeri i naše razgovore… naša misaona sučeljavnja… i naše maštarije…

Zaustavljeni u odmaku od vječnosti… spušteni na tlo zemaljskih zbivanja mi ponekad koristimo onozemaljske metafore kao premosnice među trenucima… dotićemo se legendi… kvantiziramo se do najsitnijih struna energije… teleportiramo se na mjesta koja nisu obilježena na globusu… kao bogovi sa Panteona odlazimo i vraćamo se u vrijeme… skidamo tjelesnost i lebdimo kroz Danteove krugove… kroz vremenske zone do postojanja na Elizejskim poljanama…

Iz naizgled besmislenog čavrljanja niočemu izranja bitnost naše bliskosti… isprepletanjem misli kukičamo stvarnost… otvaramo još neispisane stranice naše životne priče… održavamo vatru na ognjištu uma… ognjilo žudnji na oltaru osjećanja… iskričavu svjetlost na nebu svijesti…

Ništa nije nestalo u zaboravu… sva uzbuđenja i svi preskočeni otkucaji srca… tragovi u koridorima pamćenja… znakovi na stazi sjećanja… amuleti u riznici uspomena…



Veselim se jesenjskim sutonima… naše vraćanje iz stvarnosti u snovitost… dočekuju nas Anđeli i tišina dnevne sobe koju narušavaju otkucaji klatna zidne ure, poezija kiše, naši razgovori i maštarije…

Dijana Jelčić...



prolutah arhivom... blogoverzum, dnevnik, naša fotka i tri desetljeća ispisana na dlanu vremena... iza nas krhka nježnost pamćenja... ispred nas ljepota dolazećeg ekvinocija... obnavljanje harmonije... usrećuje... budi nadahnuće... sutra ću vam pričati o...

Oznake: jesen, ekvinocij, sklad, harmonija, blog.hr

- 21:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>