Sinestezija ili gozba osjetila...
"Mrvi se crnim mrvicama u ljubičasti trag zašlog sunca, iščezava u ljubičastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, baršunastu noć!"
A.G. Matoš
Pitah se,
koji me zvukovi,
koje slike,
koji mirisi,
koji okusi
odvode do
iskonskih nagona,
instinkta,
intuicije,
snage,
slobode.
Pitah se
od kuda kreće
moja ruka
kada milujem
tvoje lice.
Slušah tvoj glas,
nebo je šutjelo,
more mirovalo.
Utiha noći,
poezija kapi
i gutljaji crnog vina.
Ispijah nektar
tvoje pjesme,
govorio si ljubav.
Riječi su,
kao galebovi,
slijetale na lažinu osjetila,
ostavljale otiske tvoga bića
na pjesku pamćenja,
mjenjale reljef
senzoričkih karata,
ucrtavale nove koordinate
na osjećajnim putevima.
U čestićnjaku svijesti
blaženo pijanstvo,
gozba osjetila,
ludovanje osjećaja.
Vidjeh meko plavetnilo
tvoga glasa,
okusih slatkoću
tvoga pogleda,
začuh miris
tvoga tijela,
udahnuh nježnost
tvog zagrljaja.
U dionizijskoj opijenosti,
gluhi poput tetrijeba,
odplesasmo ždralov ples.
Dijana Jelčić
Oznake: sinestezija, gozba osjetila, vjenčanje
|
