dinajina sjećanja

ponedjeljak, 27.02.2017.

Pred Dalievom slikom... Bježala je iz bestijarija pobješnjele sudbine. Ćutila bol bjegunice i gorčinu jedne uspomene, krvavi pir užasa i tmine. Nebo je plakalo kada je odlazila biserne kapi su se slijevale licem vremena kada je odlazila. Razapeta, smrvljena pokretom jedne ruke, treptajem jednog srca, djelovanjem jednog mozga. Nebo je uistinu plakalo metalnom kišom ponad grada u kojem je rođena, horizont je nestajao u maglovitom otrovu nepodnošenja, nebo je plakalo krvavim suzama ponad grada u kojem je rasla, grada u kojem je živjela. A ona je samo željela ljubav, željela je samo sudjelovati u trenutku tog nevremena. A on je lebdeći beskrajem tuđega sna prosuo smrt ponad grada u kojem je ona samo voljela. Vrijeme liječi rane šapuće joj ljubav, budi strpljiva do zvjezda, do susreta na rubu pustinje u poeziji kiše i kapima sna. Onda ćete iz oaze vječnosti gledati kako se isplakane suze sjedinjuju u poeziju suza na licu vašeg izgubljenog vremena. Dolutala je u svitanje nadanja. Dignula lice ka suncu i dopustila tišini da zamjeni urlanje zvjerinjaka prohujalih dana… Njegovo lice, osmijeh u očima rastjera bjesomučne utvare sjećanja. Iz zjenice trenutka je prhnulo jutro sretne budnosti. Dijana Jelčić Oznake: Dali, Hirošima, užas rata, ljubav

subota, 27.08.2016.

Sjaj prohujalog vremena... Jutros zaboravih zaustaviti snove, miris noći na laticama ruža, nestvarna stvarnost, tisuće zrcala u mozaiku srca, ritam prohujalog vremena. Zatvorih tišinu među dlanove, u svjetlu svitanja vidim jedno zarobljeno srce, tragove razmrvljene boli, krhotine prošlosti Dalievu istinu tvog postojanja u meni... Dijana Jelčić Starčević... Odakle dolazi ljepota, Zagreb, 1987. Umjesto padajućih zvijezda sinoć promatrah kako se zrake sunca igraju sa kristalnim kapima fontane… pri titrajima oka kristali su mijenjali oblike, a bili isti… ti si se smješio mom mudrovanju, srce je promijenilo ritam… osjetih ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah, zrcaljanje ljepote se događa u meni… U kristalnoj rešetki naše svijesti se prelama svjetlost… slijeva u paletu boja naših misaono- osjećajnih slika… ovjekovječuje trenutke u galeriji pamćenja… pretače ih u klijetke srca… tu, u riznici emocionalnih sjećanja su pohranjeni kristali koji u sebi kriju sjaj prohujalog vremena… Na našem prozoru stoji kristalna vaza ispunjena porcelanskim jabukama… djelić prošlosti mojih praotaca u sebi krije uspomene… svaka jabuka mi priča drugačiju priču… razbuktava sjećanje na vrijeme u kojem je kupljena… pored vaze stoji slon… reprodukcija Dalieva uratka… donešena iz dalekog grada na sjeveru Španije… bili smo u Figuerasu… u njegovom muzeju… "Treba vidjeti, razumjeti i osjetiti njegovo djelo. Dalijev način, bez obzira na raspon stilova od onog bliskog impresionizmu, nadrealizmu, psihoanalizi, znanstveno metafizičkoj i organskoj spoznaji, sve do duboko religioznog simbolizma, uvijek je temelj snažnoj imaginaciji, uvijek je osnova našeg i njegovog iracionalnog poetizma."... sjetih se pročitanog Promatrajući njegovo djelo osjetimo da je ono podsvjesno u nama uvijek snažnije od svjesnog, čisto razumskog... kritičari i vrednovatelji njegovih djela tvrde... iako je imao viziju, ona nikad nije ostvarena po zadanom obrascu, uvijek su njegove slike na kraju bile iznenađenja za nas, ali kako umjetnik reče i za njega samog. Salvatore Dali je naglašavao da se čovjek dok promatra neku sliku uvijek morao zapitati: „Što ovo predstavlja?“ Bez tog pitanja, golo estetsko divljenje ne predstavlja baš ništa... Lutali smo satima njegovim muzejom, osjećali snagu njegove, u umijeće, utkane duše… dotaknula sam minijaturnog slona i pričinilo mi se da figurica živi… vidjeh bezgraničje prostora i beskonačnost vremena... u naslikanoj koloni tih nježnih gorostasa osjetih snagu i nezaustavljivost aktus purusa... pokreta iz kojeg je nastao svije i mi u njemu... Sada promatram malenog slona u atmosferi našega doma… na njegovim leđima je Platonija, bezvremenska piramida… u sjaju prohujalog vremena postojimo ljubav, život i mi… Dijana Jelčić Oznake: govor kristala, Figueras, Dali