U labirintu...
Gdje je početak, a gdje kraj misaono-osjetilno- osjećajnog labirinta u kojem mnogi od nas nesvjesno godinama lutaju ne tražeći njegovo središte ili izlaz iz njega? Tisućljećima labirint skriva u sebi tajnu puta ka konačnom spasenju, u njegovom središtu se skriva izvor energije samouništenja i samoizlječenja.
U davnim vremenima su iz čovjekovog misaono- osjetilno- osjećajnog labirinta izrastale priče i postajale legende i mitovi koje pamtimo. Jedna od takvih legendi je priča o Arijadni i Teseju. Legenda nas uči da tko ne pronađe njegovo središte više nemože izaći iz njega. To je pravilo po kojem je izgrađen prvi labirint i do današnjih dana dokaz njegovog postojanja u nama samima. Dok lutamo pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazimo istine i stvarne uzroke naših duševnih stanja.
misaono- osjećajni labirint
Orestija, optužnica nasljeđu,
na Aresovom brdu Areopag,
sudci, optužbe, užas.
Bježim od tragedija,
tražim sjaj umrlih zvijezda,
davna vjerovanja,
nedosanjane želje.
U sjećanjima moreuzi,
hridi, valovi uspomena.
Djetinje čežnje, jutrenja uz ognjište dobrote.
A onda, glad za snovima,
beskonačni razgovori,
sudovi, uvrede, nesporazumi.
Brojala sam proljeća
redala ogrlicu od crnih bisera
i voljela tvoje ludosti
U pijesku rasute boli
i tragovi koji nikamo ne vode
trinaest crnih bisera i
godine kojih nije ni bilo.
Osjećam da ništa ne osjećam!
Bog Sunca izranja
iz morskih dubina.
U sjaju zore susrećem zalutalu sebe,
koračam putem bijele svjetlosti,
labirintom mudrosti.
U akordima poezije oceana
zalutale ptice pronalaze svoje jato
i odlijeću u mlado jutro.
Dijana Jelčić
fotografije... Erik Johansson.
Oznake: labirint, paradoksi, život
|
