More na dlanu...
U krošnji vječnosti
titraju krila jutrenja.
More šumi zornicu,
odu povratka u ljepotu.
Kao trag pjesme
na dlanu jutra
grad i miris kasnog proljeća.
Volim pomake u zbilji,
u iskri budnosti
povijest prohujalih
praskozorja,
svjedočanstvo vremena.
More guta naše tajne,
odnosi ih u dubinu,
u dimenziju nepostojeću
na koordinatama prostora,
slijeva ih u pjesak i pjenu,
skriva u bisernicu.
Jednoga dana će,
Erato kao glasnica
izroniti na žalu
dalekog oceana
i pričati priču
o nama, sanjarima
vremena.
Dijana Jelčić
Oznake: More na dlanu, festival poezije
|
