Zlatno jutrenje...
U urni vječnosti
ostaci prastarog pepela,
u bezdanu podsvjesti
sukob neboja i ništavila,
u magnovenju budnosti
kći vremena,
bljesak istine,
u tvom pogledu privid
odsanjane budućnost.
Na obodu jutra
vizija sudbine,
nad otokom zlatna hostija,
utjelovljenje snovida,
sloboda na dlanu privida.
U koridorima svijesti
vrtloženje neurona,
rat svjetova,
zrcaljenje heraldike
Talijina hrama.
Na sceni trenutka
sučeljavanje maski,
osmijeh protiv suza,
kovitlac nutrine,
iz provalije besmisla
izranja bijela svjetlost,
prelama se u prizmi vječnosti,
oslikava zlatno jutrenje.
Mlado sunce ubija
noć utvara,
vjetar raznosi pepeo
davnih tuga,
u tvojim očima
zaborav ružnog sna.
Nad otokom novi san,
na otoku vjekuje
bog vremena.
Dijana Jelčić
fotka... Jasna Marcelić
Oznake: život, ljubav, svitanja
|
