Zavoli dan...!
"Što je život?
Puste sanje,
prazna sjena što nas ovi.
O, malen je dan nam dan,
jer sav život,
to je san,
a san su i sami snovi."
Calderon de la Barka
Gase se oči neba, nestaje glas mjesečine,
na groblju tmine završava igra umiranja noći.
Kako ponovo gledati u sunce?
Ćutim besmrtnost ideja, njihovo novo obličje na nebu budnosti.
Iza mrkih čempresa izranja bijela svjetlost,
prelama se u prizmi vječnosti, oslikava Carppacio jutrenje.
Grad se budi pod svodovljem ljepote,
a ljudi, sanjaju li i oni ovaj drhtavi trenutak svanuća?
Prijeti li nam zbilja rušenjem sna?
Ohrabruješ me,
stvoritelj neće razrušiti svoj san.
Na početku su bili djevojka i arlekin, dijalog nepoznatih.
Osjeti invokaciju mjeseca i sunca, svijet se događa u nutrini.
Zavoli uskrsnuće svakog dana, osluhni govor ptica i cvijeća,
uroni u dubinu osjećanja, u bistru suzu srca, ne dozvoli mu sumnju.
Oživi nježnost drevnog stiha, ne zaboravljaj ga.
Dijana Jelčić
fotografija svitanja... Jasna Marcelić
Oznake: calderon de la barka, svitanja, san
|
