Zaustavljeno vrijeme...
Bio je to vrijeme tihog umiranja... daleka jesen 2008... blogosfera... U snu začuh čudesan stih sudjelovanja u boli.
@morska zvijezda mi šapuće:
U JARKU NOĆI
Prezrela je mladost i ljubav otišla u sjeme,
u prašnjavoj arhivi naslagala se ljeta
i samilostan, mlaki zagrljaj sada
nesebično mi nudi još samo tiha sjeta.
Hvalisave je zvijezde ušutkao
jednim zamahom plašta ljutiti oblak,
da čvrsto zatvorim prozore duše
i skrijem se, to nebo šalje mi znak.
Polažem tijelo u dubok jarak noći,
plačljivo nebo cijedi se na lice.
Povremen bunovni lepet krila
da nisam sama govori mi tiho,
u crnim krošnjama snivaju ptice.
17. 11. 2008... šapnuh... hvala ti draga @morska zvjezdo...
Stavila sam srce na proplanak
tamo gdje vjetrovi obaraju tek procvale sne.
Izdrži srce ostani vjerno sebi i korijenju
ali rasti izrasti iznad horizonta prolaznosti
Tamo gore je sunce tamo gore je beskraj i san.
Začuh treptaje, osluhnuh, da to moje poludjelo srce kliče!
Zvijezde nad tvojim čelom ne mogu umrijeti jer ljepotom neba okrunjena
u tvom podnožju rijeka se jutrom oblaći,
a ljubav bdije među zvjezdama do noći kada iz tvoje utrobe rikne vulkan nježnosti
i kamenom posteljom poteće gola želja mog i tvog sjedinjenja.
Zanos vječnosti,
život usidren u snu
i suma godina.
Kotrljali se trenuci,
rušile planine,
nestajala mora,
rađali oceani.
Nad nama
nezalazeće sunce,
u ljuljačci vremena
budno srce.
Ljubav je
zaustavila
vrijeme.
Dijana Jelčić
jednostavno ljubav
Oznake: sjećanja, prijateljstvo, uspomene
|
