@Sjaj oriona...
Pitala me draga blogoprijateljice @Lastavica... reci mi nešto o porijeklu soneta na lijevoj strani tvoga bloga...
pred tri godine susretoh na ovim stranicama dragog i poštovanog pjesnika Roko Dobra, u blogsferi @sjaj oriona... zavoljeh njegovu poeziju... a on mi uzvratio cijeneći moje pisanje... darovao mi je svoju zbirku "Kist i Pero"... uzvartih mojom zbirkom "Mostovi pod kojima se budim"...
Naime, mogu Vam, u ovom trenu, reći da je misao ova (kako bi trebalo opširnije referirati o Vašemu poetskom prinosu u recentnom hrvatskom pjesništvu) u meni zaživjela gotovo na samome početku susreta s Vama i s Vašim poetsko-tvoračkim predispozicijama. Jer, stil kojim ste pisali svoje postove na blogu, pa i komentare, kojima ste napajali duše zaljubljenih u poeziju na blogu maslinapjesma - loza prijatelja mi i poete Ivana Vidovića, bili su roskošje jedno, zapravo tkivo satkano od zlatnih poetskih niti; ustvari, pisali ste – pjesmu u prozi!
A za dobru pjesmu Dylan Thomas je rekao slijedeće:
“Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.”
Međutim, iz onih nekoliko, manjih ili većih razloga, nažalost, do toga odmah (ili barem dok je još bilo na vrijeme) nije došlo, te sam se, nakon toliko prijekora upućenih samome sebi što kasnim ili što ne stižem, dosjetio i to u jeku postavljanja sonata posvećenih svojim prijateljima s facebooka (a i sebi uznemirenom poradi blokirana mi računala) eno postaviti i onaj mi sonnet koji sam, svojevremeno, bio Vama posvetio ĆUTJET ĆEŠ LJUBAV .... Naravno, uz ovaj je sonet, i kraći mi zapis o Vama i o Vašoj vrhunskoj liričnosti, e da bih, na kraju, sve „zasladio“ Vašim sonetom, a kojim ste mi dar uzdarjem uzvratili.
vaš odani prijatelj Roko Dobra...
ĆUTJET ĆEŠ LJUBAV ...
Da bi se dušu opilo ljepotom
iz njena srca valja piti riječi
jer svaka je pjev i svaka liječi
ane stigneš li opet si za plotom
ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom
izdrži srce i kad je kraj svijeći
Svjetlost će zgasnut i ti ćeš puzeći
tminom ogrnut skroz zalutat potom
ali ne kloni dok su ispružene
ruke joj spram tebi ma bilo tko si
časne i tople s nebom udružene
eno ti hrle mekanošću perja
vjeru osnažit sa suncem u kosi
ikada plane grimiz predvečerja
ćutjet ćeš ljubav što te sretnog nosi
@Sjaj Oriona
Hvala, dinajina sjećanja, odnosno poeteso Dijana
i vrla i draga! Pročitajte, počevši od prvog slova
svakoga stiha pa nadolje, svoje čestito ime i prezime,
a što će reći - a k r o s t i h.
• Dinaja
dobro vam jutro dragi Roko...jutros sam umjesto u čizmici u srcu pronašla darak za vas...ostavio mi ga sveti Nikola...evo mog nespretnog pokušaja odgovoriti vam mojim prvim "sonetom" na vašu dobrotu...
Cvijet Rokova pera ne vene,
melem stiha u srcu rane vida,
sonetom uranja u duše snene,
tješi kada um tužni jecaj rida.
Kad val pučine obalom vlada,
kad orgulje vapaj mora čuju,
a morska vila elegiju sklada,
Rokovi soneti o ljepoti snuju.
Erato mu u dušu poetiku toći
Muze mu srce od zime brane
tkaju tkivo pjesničke moći.
Cijeli svijet u srce mu stane
svi sretni dani i lazurne noći,
pa ljubav sonetom osvane.
06.12.2012. (09:38) - - - -
• Sjaj Oriona
dinajina sjecanja - Hvala Vam od srca na ovom sonetu,
bez obzira što je prvi kojeg ste pokušali, kako i sami
kažete, napisati, draga poeteso Dijana. Ipak je znakom
Vam iskrene želje – da na dar mi uzdarjem uzvratite.
Neka stoga ovog soneta i neka nas sjeća na ovo naše
druženje i na ove naše stihovane poslanice!
evo draga @Lastavice , ovo je rodosljovlje darovanog mi soneta i jednog divnog blogoprijateljstva...
sjajoriona
Oznake: Roko Dobra
|
