Naime, mogu Vam, u ovom trenu, reći da je misao ova (kako bi trebalo opširnije referirati o Vašemu poetskom prinosu u recentnom hrvatskom pjesništvu) u meni zaživjela gotovo na samome početku susreta s Vama i s Vašim poetsko-tvoračkim predispozicijama. Jer, stil kojim ste pisali svoje postove na blogu, pa i komentare, kojima ste napajali duše zaljubljenih u poeziju na blogu maslinapjesma - loza prijatelja mi i poete Ivana Vidovića, bili su roskošje jedno, zapravo tkivo satkano od zlatnih poetskih niti; ustvari, pisali ste – pjesmu u prozi!
A za dobru pjesmu Dylan Thomas je rekao slijedeće:
“Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.”
Međutim, iz onih nekoliko, manjih ili većih razloga, nažalost, do toga odmah (ili barem dok je još bilo na vrijeme) nije došlo, te sam se, nakon toliko prijekora upućenih samome sebi što kasnim ili što ne stižem, dosjetio i to u jeku postavljanja sonata posvećenih svojim prijateljima s facebooka (a i sebi uznemirenom poradi blokirana mi računala) eno postaviti i onaj mi sonnet koji sam, svojevremeno, bio Vama posvetio ĆUTJET ĆEŠ LJUBAV .... Naravno, uz ovaj je sonet, i kraći mi zapis o Vama i o Vašoj vrhunskoj liričnosti, e da bih, na kraju, sve „zasladio“ Vašim sonetom, a kojim ste mi dar uzdarjem uzvratili.
vaš odani prijatelj Roko Dobra...