Došla je...
Srce na anđeoskoj harfi
romori smijehom,
romori snom.
Darovano mi
zrcali susret
na obodu dana.
Došla je!
Sluhom uranjam
u bitak vremena,
romor mora,
purpur neba
i mirise došašća.
Ljubav titra u zraku,
u romoru prolaznosti,
u šapatu boga tišine
blagost neumitne smrti.
Uranjamo u vrijeme
spokoja.
Opijaju me osjećaji.
Kradljivac sam
neprocjenjive datosti,
otkidam djeliće misli,
prisjećam se i
slažem mozaik
mudrih dijaloga.
Misao o savršenstvu,
nadahnuće uronjeno
u emocionalno pamćenje,
u zrno srca,
u titraj koji ne prestaje.
Protagorina istina,
čovjek je mjera
svim stvarima.
Krug,
besprijekorna geometrija
odmaštanih svjetova,
pretakanje virtualnog u stvarno,
u susret pogleda i zagrljaj,
u osmjeh
i zvuk melodije...
Ako sutra nikada ne dođe...
nevažno...
u galeriji sjećanja blješti dragulj...
poezija uspomena
daruje snovitost zbilji...
Dijana Jeličić
@Annabony i @Dinaja .. sinoć se utjelovio još jedan cvjetak u buketu priiateljstva... usrećuje...
Oznake: susret, blogoprijateljstvo, zbilja
|
