U dvoje je podnošljivije...
Misao sam,
uzdrhtala tišina
zatvorena u
polutkama mozga.
Davna bol
začahurena u
režnju sjećanja,
umirući leptir
u kukuljici svijesti.
Misao se pretače
u emociju,
uranja u srce,
ubrzava otkucaje.
Grliš me,
sahranjujemo
uspomenu.
U dvoje je
podnošljivije.
Nazireš li tračak
one mene
koja se bojala?
Upleo sam te
u svoju misao,
bila si dio mene.
Bio si bol,
neponovljiva misao,
bio si strah
neponovljiv osjećaj,
postojao si u vatri
očajanja.
Nad humkom
pamćenja
izgara patnja,
gasi se oganj
straha.
Uspjeli smo,
prije potonuća
u ludilo,
odagnati ružne misli.
Misao si,
nježna,
pretaćeš se
u osjećaj sreće.
Dijana JelčićOznake: misao, osjećaj, sreća
|
