Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim...
Ispod mosta Mirabo teče Sena.
I ljubav naša
zar je sve uspomena
Patnja uvek radošću beše ispraćena
Sve nose dani osim mene
Nek sat izbija i noć krene...
Guillaume Apollinaire, Le Pont Mirabeau
Privid trajanja,
iskra u kutku
pamćenja,
sjećanja,
mostovi pod kojima
se budi.
Netko pokuca na prozor!
Je li to sumnja?
Ona sklopi oči,
osluškuje, tišinu.
Kucanje joj para uši,
a pred prozorom stoji
život,
tako jednostavan i lijep
da mu se ne usudi približiti.
Bilo je to u vremenu poezije i oluje ruža, u vremenu kada je vjerovala da je život zatvorio krug i pustio je da luta noćima bez snova.
Počela je pisati pjesme...
Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove
rekli su da dočekuješ zoru
u parkovima
ili pod mostovima.
Noćas sam te tražila
pod mostovima.
Klošari su skrivali lica
i pružali ruke.
Osjetih miris istrošene ljubavi
i dotaknuh jedne usnule oči
gorčina je prelazila u bol.
Sretoh tvoj pogled bez osmjeha
a suze su mirisale tugom.
U tvojim rukama
neka nepoznata kosa,
osjetih hladnoću
na dlanovima
i prazninu iza mene.
Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove
a na stolu leže
krhotine čaše
iz koje smo
ispijali ljubav
i ruke iz nedovršenog zagrljaja
s dlanovima još punim
nedavnih dodira...
Netko pokuca na okno njenog srca.
Ona otvori oči.
život tako jednostavan
i lijep
pruži dlanove.
Stajala je na mostu Mirabo...
Dijana Jelčić… „Odakle dolazi ljepota“ Zagreb. 1987…
istina Kaštelanove recenzije… pisanje je na početku talent, a onda postaje pokora… tim putem koračam još uvijek… preživjeh padanja pod križem, sjetih se Kristovih riječi… neka baci kamen onaj koji nije griješio...
danas, 19. 09. 2015- e se prisjećam… da, bilo je to vrijeme oluje ruža i srca… tiho umiranje... tragovi u pijesku vremena još postoje… preživjeli smo, vratili smo se sa vrata smrti... danas stojimo na mostu iznad rijeke lijepih sjećanja... sretni...
Krug ljubavi
slika... E. Munch
Oznake: Jure Kaštelan, krug ljubavi, sjećanja
|
