Misao, najrevolucionarnija energija 21- vog stoljeća.
Još nitko nikad
Misao slobodnu
Kopljem laži
Uspio ubiti nije
A pokušali
Silnici su mnogi..........
Ovaj stih mi je davno poklonio Miško moj najstariji virtualni prijatelj.
Mišlju misliti drugu misao je proces koji nazivamo razmišljanje. Pokret je misao, to znači korektno izvedenim pokretom trebamo znati izazvati lančanu reakciju istih takvih, sljedećih pokreta i u konačnici, korektno kretanje u svakodnevici.
Portret mog života
Poslušajmo ovu predivnu Balaševićevu baladu i upitajmo se što je život, što je misao kojom pišemo portret našega života, što je uistinu misao i kako se odlučiti što je prava, kvalitetna i kreativna misao o nama samima i o ovoj velikoj gala predstavi koju nazivamo život.
Da li smo uistinu svjesni da živimo u vremenu reformi i brzih promjena paradigmi, da živimo u kaotičnom vremenu punom ideja koje se neprestano sukobljavaju, isprepliću, ali i nadopunjuju?
Toga, naizgled, kaosa se ne treba bojati. On je kreativan. Do kraja definirani procesi, procesi određeni čvrstim zakonima koji se moraju izvršavati bez pogovora ulijevaju sigurnost, ali to je sigurnost žabokrečine, netalasanja u ustajaloj močvari svakodnevice koju smo nekada davno nazivali, danas zaboravljenom filozofijom palanke.
Ugodno je boraviti u zaštićenom prostoru palanke, slatke male palančice, pored vatrice u kaminu, dok oluje bijesne napolju, izvan našeg skamenjenog svijeta. Vani haraju vuci, zmije i hajduci, ali to nas uopće ne zanima. Vatrica pucketa, toplo je. Oko nas je drvena ograda. Mi smo u svijetu u kojemu svatko zna svoje mjesto, i koji se srećom neće mijenjati godinama. To je naša civilizacija.
Takav se život ne osjećaja, on se guši u racionalnosti siromašnog uma i u tijelu okovanom emocionalnom streilnosti.
Priroda je kreativna, njeni osnovni zakoni izrastaju iz multidimenzionalnosti mikro i makro svijeta. Univerzum se širi nekom još nedodvoljno objašnjenom energijom, a u kvantnom svijetu znanost otkriva uvijek nove dimenzije koje svojim postojanjem kreiraju i naše svijesno postojanje u ovom svijetu.
Cvjetanje tisuća ideja, stvara privid kaotičnosti, ali lepršava kretivna misao, u čijim se temeljima kriju osjećaji autonomije i otvorenosti, će znati stvoriti nove, prave vrijednosti i upravo ona će utrti put nekim drugim oblicima stvaralačke energije.
Čovjek je razumno biće i on može dugoročno i ciljano samo razumno djelovati. Razumnost, proizašla iz gluhoće osjetila kojim je čovjek, bez sumnje također obdaren, je samo privremeno skretanje s pravoga, ustvari jedinog puta, kojim je hominid kročio da bi postao čovjek.
Oni koji "misle" da misle samo misaonim dijelom univerzuma svoga uma nisu u stanju dugoročno opstati u svom samo misaonom svijetu, jer se tijek evolucije, koji je na samom početku razvoja vrste čovjek, određen širenjem univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama, ne može zastaviti.
Misao je materijalizirani osjećaj. Misliti, pored ostalog za mene znači i svjesno osjećati svoje postojanje u tijelu, doista osjetiti tijelo u svim njegovim stanjima, a onda univerzumom uma dalje misliti i osjećati.
Svjest o tijelu i pokretu nas uvodi u univerum uma u naš beskraj u kojem možemo otkrivati sve svoje nedostatke. Svi ti nedostatci nisu navedeni kao primjeri u medicinskim knjigama, nemaju ih ni prijatelji s kojima diskutiramo svoj problem. Susjedova bol u križima je, možda, uzrokovana nečim drugim, zato kod njega pomaže ono što mu je doktor savjetovao.
Svaki čovjek je svoga tjela gospodar i svatko bi trebao naučiti komunicirati s tijelom. To je osnovni dijalog koji je naš mozak u svojoj evoluciji vodio s našim tijelom. Tako su se tijelo i mozak međudobno upoznavali i omogućavali jedan drugom pravilno djelovanje. Pokreti tijela su od samog početka bili osnova tog dijaloga.
Jedna od važnih spoznaja je spoznaja da pokret nije samo mjenjanje mjesta u prostoru, nego najkompliciraniji oblik razmišljanja.
Tjelesnost, kojoj smo promjenuli ime u univerzum uma, u kojem se širi energija naše osobnosti, je energija iz koje proizlaze naša misaonost, osjetilnost i osjećajnost.
Da bi uopće razumjeli kako mišlju i stvaranjem misaonih slika možemo osjetiti i spoznati geometriju tijela i pokreta, kako ih možemo mjenjati i utjecati na njih, moramo prvo nešto znati o samom pokretu.
Pri tome je važno shvatiti, da je i bol jedna vrsta pokreta, izazvana stranim, nekim novim ritmom u nama, pa tako oblikujući, neki, nama nepoznati prostor unutar našeg tijela postaje i naša neugoda. Da nebi postali stranci u vlastitom tijelu, nesmijemo dozvoliti tom stranom ritmu ritmu da u nama širi sev više svoj prostor.
Da se ne prepustimo samo osjećaju boli moramo se koristiti svojom misaonom energijom koja tada postaje most između tijela i pokreta.
Mozak svojim savršenim djelovanjem koordinira to međusobno razumjevanje. Misao proizašla iz djelovanja mozga nam omogućava da osjetimo i svijesno spoznamo tog uljeza u nama, tog nepozvanog gosta na slavlju naših osjetila.
Misao, to veliko bogatsvo našeg postojanja, to jedino nedodirljivo u nama, postaje snaga održanja i našeg korektnog sudjelovanja u velikoj gala predstavi koju nazivamo život.
Misao vodi našu ruku prema kosi, ona upravlja nogom pri hodu zaleđenom cestom, savija i uspravlja tijelo pri podizanju tereta.
Misao vodi šaku slikara i prste pijaniste, ona kuha kod vrhunskog kuhara, pleše kod balerine, glumi kod glumca, ali ona vodi i u depresiju i apatiju, u nepokretnost i u stanje gdje bol postaje sindrom.
Mi učimo i pamtimo misleći, misleći i osjećamo i oblikujemo stvarnost u kojoj živimo.
Filozofsko razmišljanje, koje je u vremenu druge polovice prošlog stoljeća, bilo pomalo zaboravljeno, bi trebalo ponovo postati praksa.
Misao je jedino što pruža otpor svijetu gdje svaka druga vrsta otpora bezizgledna. Misao ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude ili presude, ali ona postoji i postaje svjedokom naših unutarnjih refleksija.
Sakrivena u svjesti mislioca, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, neostvareni san, a izgovorena često postaje samo smišljeno i neiskreno nabrajnje pojmova i činjenica.
Misaono promatranje sebe samoga je najintimniji doživljaj i prava spoznaja tijela.
Misaona snaga je nešto kao plivanje uz rijeku tuđih misli, a empatično razmišljanje je često znak civilne kuraže. Misliti drugačije je riziko, ali i jedini put do mišljenja tijelom.
Vremenom smo razvili povjerenje u znanje stručnjaka i naučili tražiti pomoć na pravom mjestu. Takav, uzajamni, rad je potreban da bi društvo pravilno funkcioniralo, ali pri tome smo postali i pasivni konzumenti tuđih usluga. Osobna pasivnost postaje problem, kada se radi o tijelu.
Od strane alternativne medicine koja slijedi manje više istočnjačku filozofiju i iz nje proizašlu medicinu i poimanje stvarnosti je klasična medicina često kritizirana. Na ovom mjestu moram spomenuti promjenu paradigme u znanosti koja je uvjetovala i na promjenu paradigme u medicini.
Danas se više ne tretira bolest nego čovjek sa svim njegovim misaonim, osjetilnim i osjećajnim procesima.
Holistički pristup pacijentu proizlazi iz dijaloga pacijent liječnik ili terapeut. Čovjek, u svojoj cjelovitosti, je za liječnika i terapeuta, nepoznanica koju nemože naučiti iz knjiga, pa je tako i osnova svakog oblika terapije neprestano međusobno upoznavanje.
Terapeutu, ne koristi svo znanje svijeta, ako pacijent nezna točno opisati i objasniti svoj problem, ako ne sazna šta on radi, kako se odmara, čime se bavi u slobodnom vremenu, kakvi su mu interesi.
Misao inducira znanje potrebno za život. Veza tijelo- mozak, to je most nastao neprekidnim titrajima bioenergije što znači misao na izvoru i ušću, misao koja je prešla u osjećaj i misao ponovo prizašla iz osjećaja.
Misao, revolucija 21-vog stoljeća koja se događa u našoj glavi, je izvor kreativnosti, a mi spoznavši to možemo tijelom i pokretom nemoguće pretvarati u moguće.
Kada se odlučimo na promjene u stanu, kupovanjem novog namještaja, mi razmišljamo o prostoru i njegovom uređenju, kombiniramo u mislima gdje ćemo postaviti stol, a gdje fotelju. razmišljamo o bojama i dizajnu i znamo prodavaču točno reći šta želimo.
Pri odlasku liječniku, znamo jedino da nas boli, obično ne znamo točno niti kad je bol počela, a o razlogu njenog početka uopće si ne razbijamo glavu. Spoznati bol na izvoru, znači misliti tijelom, osjetiti emociju koja iz misli proizlazi je početak misaone gimnastike, a usmjeravanje osjetilno- osjećajne energije je igra s misaonim slikama i ideokinezom.
Bol nepoznate geneze je česta dijagnoza u lječničkim praksama. Integralni rad liječnik- pacijent, dobra međusobna komunikacija, je put ka pronalaženju uzroka boli i odluke o dobroj i efikasnoj terapiji. Ono što je dobro za jednoga pacijenta, ne mora biti dobro za drugoga.
A liječnik, sa najboljim znanjem i najrazvijenijom profesionalnom etikom, nije u stanju otkriti :
sve one male duševne tajne,
skrivene osjećaje, koji su se pretvorili u emocinalni izraz nekorektno izvođenim pokretima,
sva nepotrebna opterećenja kralježnice,
na krivom mjestu zaustavljene pokrete ruku i nogu,
razloge nekorektnog držanja glave, a time često i
nastajanja glavobolje i migrene,
ako ne dobije od pacijenta pravu informaciju.
Umijeće razmišljanja, je jedno od osnovnih svojstava koja bi trebali razvijati, a onda i njegovati u sebi. Spoznavati univerzumom misaono- osjetilno, osjećajnog u sebi, je proces stalnog učenja, put ka ostvarivanju demokracije tijela, njegovo oslobađanje iz okova neznanja i stvaranje okvira za kreativnnost, naše umijeće u sudjelovanju u toj velikoj gala predstavi, premijeri bez mogućnosti reprize, premijeri u kojoj igramo glavnu ulogu, ulogu iz koje izrasta, pupa i rascvijetava se najljepši i najmirisniji cvijet naša istina o životu .
|