Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing

  • rU

    sjećam se samo očeva oca, dide ferdinanda.

    viđala sam ga rijetko jer nismo živjeli u istom gradu, no dobro se sjećam njegove visoke, uvijek uredne pojave i suzdržane, savršeno pristojne naravi, njegovih priča o talijanskom frontu na kojem je bio u onom prvom ratu... i činjenice da je i u dubokoj starosti još uvijek znao napamet sve latinske deklinacije ...

    bio je umirovljeni općinski bilježnik i kad god bi nam dolazio u goste uvijek bi pogledao ima li novih knjiga u kućnoj biblioteci ...

    ostadoše uspomene ...
    i fotografija u srebrnom okviru ...

    avatar

    23.02.2009. (07:54)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nisam upoznala svoje djedove, mladi su otišli na drugu obalu. Nažalost.

    avatar

    23.02.2009. (08:29)    -   -   -   -  

  • teuta

    Prava si sretnica, draga Dinaja, što si imala takvog didu koji svakako zaslužuje tvoje poštovanje.
    Sjećam se svojih didova, kojih više nema, pogotovo s mamine strane. Znao mi je pričati o strahotama drugog svjetskog rata i što je sve doživio kao žrtva koncentracionog logora.
    No, nije samo o tome pričao, bilo je tu itekako zanimljivih i veselih storija.

    Pozdravček tebi draga i tvom voljenom pjesniku. Puseeeeeeeeek.

    avatar

    23.02.2009. (09:39)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Kada u našemu životu postoji čovjek oslonac, tada sigurni,
    jaki kročimo preko poljana snova.
    I kada odu, kada nas prate pogledom sa neke zvijezde, naši
    ljudi oslonci, prisutnost sjećanja na njih, čini nas onakvima
    kakovi su željeli da budemo, kakovi smo željeli biti - kakovi zbog
    njihove topline i darova kojima su nas učili živjeti jesmo.

    Grlim te, draga Dinajo.

    R.

    avatar

    23.02.2009. (10:07)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    prije par godina bila sam na jednom koncertu evergreena. sjedila sam u prvom redu i uz osmijeh koji mi nije silazip s lica pjevušiča dobro znane i drage skladbe, a tad ja na red došao Nono... kako mi je dida nedugo prije toga preminuo, samo sam zašutjela, osmijeh je ostao zaleđen, a suze se nisu prestajala slijevati niz moje lice. na kraju se izvođač pred svima ispričao "što je rasplakao damu u prvom redu koja se činila tako sretnom, ali očito je plakala za nekim koga je istinski voljela".
    nedostaju mi, još uvijek...
    grlim te, zahvalna što uvijek u meni razbudiš sjećanja... :))

    avatar

    23.02.2009. (11:09)    -   -   -   -  

  • marchelina

    meni je moj dida bija i osta jedini uzor u životu...tako da te razumim...:)

    avatar

    23.02.2009. (12:04)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Uf ja palim na guranje, ček ako ti je on dida, a Zlata, jel to, to. Želim ti da nikad, ama baš nikad
    ne izbrišeš lijepe snove o svojim predcima. Dok traju sjećanja i oni žive u nama, kroz nas,
    za nas. Lijepi ti pozdrav ostavljam, draga prijateljice!:-))

    avatar

    23.02.2009. (12:40)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    ...sad se ja prisjetih svog djeda...i jednog i drugog...oba su umrli dok sam bila dijete...a bake su mi zhive...oba djedA ostala su mi u sjechanju kao jako mudri ljudi koji su me voljeli...zhao mi je shto nisam imala priliku u ovom ovozemaljskom zhivotu josh dublje upoznati bogatstvo njihovih dusha...nekako su prebro otishli...ali upoznajem ih i dalje...i dalje ih prizivam...chesto osjetim prisutnost dusha nekog od njih kad otidjem kod neke od baka i budem duzhe vrijeme sama na nekom mjestu u stanu gdje smo ja i djed znali biti zajedno i razgovarati...upoznajem ih kroz priche jedne i druge bake...jedan djed lijepo je slikao i proputovao je chitavu europu pjevajuchi u klapama...a drugi nije mnogo putovao...nikada nije ishao izvan hrvatske...ali isto je imao jednu toplinu i bogatstvo dushe...jednu mashtovitost u razgovorima kada mi je rekao da je moja prabaka koja je umrla dva tjedna prije njega vidjela leptire prije smrti...i spominjala leptire dok je umirala te umrla sa smijeshkom na licu jer su je leptiri odveli u raj...uskoro nakon toga odveli su i njega...slusham arsena i osjecham raj u svojoj dushi...plovim oceanom beskraja u mojoj dushi...i nishta...ama bash nishta nije izgubljeno...sve je tu...sve...i ja zapalih svijechu za ratnike svjetlosti...za zhive dushe ratnika svjetlosti koje nikada ne umiru...big lowe:==)...
    . . .* * *. . .

    avatar

    23.02.2009. (13:30)    -   -   -   -  

  • Decy

    učili nas ili ne, njihovu ljubav nosimo utkanu u svojoj ličnosti...

    avatar

    23.02.2009. (14:11)    -   -   -   -  

  • SATAN ŠAKIĆ

    za svakog od nas njegov deda je najbolji , oni su nesto posebno u covekovu zivotu
    svaka cast na postu
    sretno

    avatar

    23.02.2009. (18:20)    -   -   -   -  

  • ista kao prije

    lijepo je sjećati se onih koji više nisu s nama...meni je moj djed često u mislima i strašno mi nedostaje....

    avatar

    23.02.2009. (18:32)    -   -   -   -  

  • jabuka je svemu kriva

    Ostavili su tragove u nama...sjećam se lijepih priča svoga djeda uz pucketanje drva iz kamina...često odlazim upaliti lampaš na njegov grob..

    avatar

    23.02.2009. (18:53)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Lijepo sjećanje na dragog nonića...)))

    avatar

    23.02.2009. (19:12)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Pisma "Nono moj dobri nono" je jedna od onih koju sam stalno pivala ka dite.
    I još je volim, a i svojih didova se rado sitin, iako su pripadali onim šutljivim tvrdim Dalmatincima. Ali zato je none Viška, volila pričat priče i svih uveseljavala svojim vicevima. :-)))

    avatar

    23.02.2009. (22:11)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    ja se dobro sjećam svojega djeda i dan danas se ražalostim na pjesmu "Nono, dobri moj nono", iako je prošlo 30 godina odkad ga nema...

    avatar

    24.02.2009. (13:52)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Ja nisam bila te srece.

    avatar

    24.02.2009. (14:36)    -   -   -   -  

  • igra u pijesku

    Ljubav koju su nam naši stari djedovi pružili, vrijeme koje su proveli s nama, ne možemo nikada zaboraviti. Lijepo je ostaviti i pisani trag o njima, nama....
    Lijepo je i drago mi što si mi dirnula dio srca u kom su svi moji, i oni kojih više nema i oni koji su daleko.... Jedna emocija potakne drugu.... Jedno sjećanje potakne drugo...... Pa kane i koja suza.....najprije ona tužna, a potom ona puna sreće i prekrije ovu prvu.... :))))

    avatar

    24.02.2009. (19:52)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Sad si me podsjetila na moje noniće... i izmamila mi suze u kuteve oka jer dugo ih nema.

    Grlim Te, raznježena:)

    avatar

    24.02.2009. (22:39)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivno; sjećam se djeda samo sa slika....Nisam ih, na žalost, upoznala...:((((
    Predivna je Terezina pjesma "Nono..." Volim je i danas slušati...
    Slažem se - klasik bi trebao posjedovati i zanat i talent - inače kombinacija -
    nije uspješna! :))))
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :)))

    avatar

    24.02.2009. (23:35)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Goldie dobila poglad; zahvaljuje! :))) Pus, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    24.02.2009. (23:38)    -   -   -   -  

  • rU

    želim ti ugodan dan, i lijepe vidike, draga dinajo ... :-)

    avatar

    25.02.2009. (08:08)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    U ovim godinama u kojima jesam danas dida sam prekrasnom unuku.A ja?Nikada ni jednog djeda nisam upoznao.Otišli su zauvijek prije mog rođenja.Ali,imao sam sreću da sam živio tridesetak godina sa bakom i nadam se da ću jednog dana uspjeti nešto ispjevati o njoj.Ostao sam joj veliki dužnik,pa bar stihovima da obogatim sjećanje na nju!
    Osmjeh ti ostavljam :-)))

    avatar

    25.02.2009. (09:18)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Prije više od 30 godina gledala sam i slušala Terezu u pulskoj Areni dok je onako mlada i lijepa pjevala "Nono", bila sam s mamon i tato koji je danas mojim dečkima nonić. Budući da je nonić u Zagrebu rekao mi je da sama izaberem da li će biti dida, deda, djed ili nono. Izabrala sam nono i evo, već je 20 godina nonić. Prekrasan je tvoj post o tvojem didi.
    Da li je rođen u gradu o kojem sam ja jučer pisala? Lijepa su stvoja sjećanja.
    Današnje sunce polako ali sigurno otapa snijeg kod nas. Sunčani pozdrav!(:-)(:-)

    avatar

    25.02.2009. (09:50)    -   -   -   -  

  • put u beskraj

    Draga Dinaja, ovim postom posjetila si me i na moja dva djeda koje sam jako voljela, naročito po maminoj strani. Njega sam ispratila na drugi svijet još kao dvanaestgodišnja djevojčica, ali mi je uvijek ostao u lijepoj i svjetloj uspomeni. Pročitavši tvoj post, sada sam se prisjetila njega i na sve trenutke provedene s njim. Pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    25.02.2009. (12:55)    -   -   -   -  

  • aquaria

    I ja sam imala dva velika, dobra, "prava" djeda. Imala sam i dovoljno vremena odrasti uz njih i upoznati ih, uvjeriti se da su uistinu takvi kakve sam ih vidjela kao dijete, prije nego što su zakoračili na onu stranu. Pozdrav veliki, draga moja i hvala na sjećanju, tvom i mom koje se nadovezalo :)

    avatar

    25.02.2009. (13:02)    -   -   -   -  

učitavam...