Prva ljubav
Slušam prastaru Balaševićevu baladu o prvoj ljubavi i prisjećam se, da, prisjećam se proteklih godina. Pred mojim očima se odigrava film, pravi pravcati igrani film satkan od malenih sličica u plavićastoj boji sna, sličica do sličice i svaku nazivam nezaboravak.
Što je to čudesno u nama da nam omogućava gledanje tog filma koji nije i nikada neće biti prikazan ni u jednoj kinoteci na svijetu, unikatnog i jednistvenog filma koji se krije u svakoj ljudskoj glavi? Tko je režiser, a tko snimatelj te velike gala predstave koju nazivamo život?
Mozak, ta čudesna tvorevina u našoj glavi, kristalni dvorac u kojem se skriva čarobnjak koji pokretom svoje ruke, pretvara skoro sva naša djelovanja i mnoge naše osjećaje u misaone slike i stvara galeriju sjećanja. Trenutak do trenutka, slika do slike, dugačka niska naše prošlosti iz koje se onda, kada poželimo, kao film odvija naš proživljeni život.
Čarobnjak u tom kristalnom dvorcu bdije nad trenutcima, on pri svakom novom treptaju oka podiže svoju ruku i pozdravlja novi izazov kojim smo konfrontirani.
Naša svijest ne osjeća neumoran rad tog malenog nevidljivog čovječuljka, ali nam omogućava da to vječno titranje, u našim glavama, i iz njega proizašle slike pamtimo kao događaje i nazivamo svoje prošlo vrijeme.
U kristalnom dvorcu u našim glavama se odvijaju procesi koji su nedostupni našoj svjesnoj spoznaji pa tako je i za znanost taj čudesan svijet još uvijek neodovoljno shvatljiv. Tu iz fraktalne geometrije kaosa nastaje univerzum misaono- osjetilno- osjećajne spoznaje koju mi nazivamo život.
U tom vječitom titranju i sjedinjavanju različitih oblika energije se u jednom treptaju oka kaos pretvara u savršenstvo našeg postojanja, mi sami postajemo stvaraoci prostor- vremena, nesvijesno prelazimo iz pasivne izručenosti vremenu u aktivno sudjelovanje u njemu.
Mi smo, kao bića koja čuju, vide, mirišu, kušaju, dodiruju i tako doživljavaju svijet oko sebe ovisni o međusobnom djelovanju osjetila i mozga.
Ti za nas neosjetljivi procesi između mozga i osjetila su uzrok da mi često pasivno, slično radiju, televiziji ili computeru primamo i registriramo podražaje iz okoline, bez mogućnosti aktivnog sudjelovanja ili kontrole njihovog ulaženja u našu svijesnu spoznaju.
Ta izručenost našoj unutarnjoj građi se mijenja u trenutku svjesnog reagiranja i djelovanja na vanjski podražaj. Iako to neosjećamo mi u tom trenu postajemo aktivni sudionici u tijeku vremena.
Sam trenutak aktivne odluke, spoznaja vanjskog podražaja, je također ograničena vremenskim intervalom koji je isto programiran nevidljivom rukom čarobnjaka. Taj trenutak je od strane neurofiziologa izmjeren konvencionalnim metodama i traje oko tri sekunde.
To je takozvani alkemijski treptaj oka, koji je doista neponovljiv. Trenutak do trenutka, tisuće, milijarde takvih aktivnih, ali neponovljivih trenutaka čine rijeku vremena koja teče u nepovrat.
Hod je nešto tako svakodnevno i samo po sebi razumljivo, mi jednostavno hodamo ne razmišljajući o trudu i sposobnosti našeg čarobnjaka, našeg unutarnjeg koreografa, koji nam tu sposobnost i omogućava.
S plesom je drugačije, plesne korake moramo prvo naučiti sjedinjujući u sebi svoj ritam s ritamom melodije koja nas poziva na ples. Kasnije se na prve tonove Tanga u našem tijelu uistinu budi uvijek isti ritam i mi tada možemo u mislima i plesati.
Čarobnjak u našoj glavi nam je omogućio sjećanje na tu melodiju i odredio vremenske intervale iz kojih proizlazi naš ritam za ples, odredio obim plesnih koraka i tako mi nerazmišljajući izvodimo dva koraka lijevo, jedan desno. Pri tome nam se pričinja da, čim čujemo melodiju, istovremeno počinjemo plesati, ali to nije baš prava istina.
Vrijeme reakcije našeg tijela na neki vanjski podražaj, spoznaja tog trenutka, je već godinama, obljubljena, mjera u psihologiji pa i drugim različitim područjima testiranja čovjekove spretnosti, osobnosti i fizičkog i psihičkog zdravlja.
Primjeri za te reakcije su pokret šake pri propuštanju nekog predmeta kroz nju, nogu na znak za start kod trke na 100 metara, zaustavljanje auta pri crvenom svijetlu semafora, ali i buđenje osobnog ritma tijelu pri prvim zvucima neke dobro poznate melodije.
To su jednostavne reakcije tijela pokretom na vanjski podražaj, što znači na vrijeme stisnuti šaku, u pravom trenu potrčati ili pritisnuti pedalu kočnice. Te refleksne reakcije nam nisu urođene, njih moramo prvo naučiti.
Za razliku od urođenih refleksa koji se odvijaju posredstvom leđne moždine, naučene reakcije na podražaj proizlaze iz našeg mozga. One postaju refleksne tek uvježbavanjem koordinacije rada naših osjetila s našim svjesno izvedenim pokretima. Iz njih se s vremenom razvijaju navike kojima se nesvjesno, ali aktivno služimo.
Samo po sebi razumljivo postojanje tog alkemijskog treptaja oka nesvjesno koristimo pri čitanju, slušanju, pri spoznaji mirisa i okusa, pri ostvarenju ritma kod muziciranja ili plesa, pri uvježbavanju reakcija tijela u sportu i vožnji automobila u gradskom prometu.
Ritmičko dinamička samoorganizacija unutar neurona našega mozga, pokreti one nevidljive ruka čarobnjaka, pokreti koji usmjeravaju djelovanje našeg mozga i kratkoća tog vremenskg intervala, tog alkemijskog treptaja oka, nam nesebično i efikasno pomaže u onim životnim situacijama u kojima smo ugroženi.
Taj urođeni nam proces, taj nečujni i nevidljivi čarobnjak u našim glavama, je često spasioc našeg života, on je stvaraoc naših osjećaja, nevidljiva sjenka našeg postojanja i vječna straža našim sjećanjima.
Nažalost mnogi još uvijek ne žele prihvatiti tu činjenicu, ne žele spoznati da pokret te čudesne ruke uistinu proizlazi iz međusobnog djelovanja misli- osjetila- osjećaja i mozga i da ona svojim postojanjem simbolizira jedini aktivni djelić našega života, naše prostor- vrijeme, dimenziju koju zahvaljujući pokretu te ruke pri vanjskom ili unutarnjem podražaju sami u sebi stvaramo.
A onda me je jutros HOĆUTAKO prisjetila na ovu baladu odlazi cirkus . Da taj čarobnjak ponekad postaje i pajac, čovjek na žici, stari clown koji nas tužna lica nasmijava i vodi ka suncu postojanja.
Zahvaljujući tom čarobnjaku ili clownu u našim glavama mi spoznajemo i svoju istinu o životu.
Post je objavljen 09.02.2009. u 05:52 sati.