Jutros sam među suzama
boginje svitanja
pronašla ljubičastu ružu,
osjetih miris ljubavi
i zaboravih zaustaviti snove.
Tonovi klavira Mozartove Fantazie me dodiruju kao mekani dlanovi neba.
Ljubičasti tepih u predvorju dana
i tisuće poslaganih zrcala u
mozaik moje sretne duše.
Volim te, šapnuh.
Rečenica sa zakrpama,
pomislih
otrcanost mašte?
ali je te volim,
kličem svitanju.
u ime čega?
u ime prošlosti?
Ne ja te osjećam kao svježinu
u zagađenosti zraka
kao lijek protiv svih bolesti
koje nagrizaju ljepotu trenutka.
Volim te!
zbog sjedinjenja uzbuđenja
i tišine
Volim te
pjesmom nad pjesmama,
knjigom iskrenosti
bez korekture,
bez korica,
bez svilenog uveza.
Moja ljubav je
brevijar ispisan kišama,
milovan vjetrovima,
skriven od prolaznosti
u alejama želja
u krošnjama stoljetnih kestena
u moru sudbine i
oceanu sna.
Volim te!
to nisu riječi
to je knjiga ne procjenjiva,
ispisana s najvrijednim slovima,
pisana suzama,
pisana strahovima,
pisana tugom i neizmjernom srećom
knjiga iskrenosti i želja,
bez završne riječi,
bez mjesta u bibliotekama.
Volim te!
u ovom ludom svijetu pohlepe,
svijetu nevjere,
svijetu zlih misli.
Volim te!
i nedozvoljavam paucima
da ispletu mreže oko snova,
ne dozvoljam prašini
da oduzme sjaj i snagu
ljepoti trenutka.
Volim te!
da dodiri ne postanu opasni
da puljubce ne zagrli strah.
Stojim na ljubičastom tepihu
u predvorju dana i
pozdravljam san.
Venera izlazi iz
pjene moga pogleda
i smješi mi se.
Šapućem suncu koje
ubija svitanje
kličem danu koji se budi
kličem u vjetar i
glas postaje eho
širi se beskrajem
odlazi u vječnost
i vraća se k meni i tebi
u sumrak
kada na nebu zasja večernjica i
prospe ljubačasti san o ljubavi.
ISTINO MOGA ŽIVOTA, LJUBAVI MOJA !
Post je objavljen 14.02.2009. u 07:17 sati.