27.04.2006., četvrtak

Jaksemaš?

Put, putujem. Idem malo do Praga popodne. Vratim se u nedjelju. Zato ovih dana nije bilo postova. A i išlo se na razne koncerte. Čak sam i razotkrio jedan identitet. Pravi šerlok sam. Obrijao sam ono što ja zovem brada, ali ostavio ono što nitko ne bi nazvao brkovima. Jučer sam spiskao 650 kuna na karte za koncerte. Ali sam i prodao mobitel klincu od 12 godina po imenu Muhamed. Kupio ga je za svog malog nećaka. 200 kuna meni u džep. Idem sad još raditi, želim li do 3 skibati s posla. Javim se sa impresijama o češkoj metropoli i normalno gastronomskoj ponudi iste. Hvala Maji i Mati na adresama! Odo. Šulajderks!!!!!!
- 10:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

Uplakan, stao sam u govno

Savršeni plan za provest ugodnu večer pred televizorom je bio presavršen i nije mogao opstati kao takav. Ali u životu je obično tako, pa se nisam bunio, već sam u ponudu da odem pušiti smiješni duhan ukomponirao i svoj savršeni plan, koji je, dakle, ipak bio realiziran, ali ne u toplini vlastitog doma, već tuđeg. Išlo se na scenarij broj dva. Utakmica se popratila tek neznatno. Poznati munchies zahtjevali su naručivanje pizze, a kiša nije prestajala padati dosta dugo vremena, a bicikl je bio parkiran u dnevnoj sobi. Nikakvo pokrivalo za glavu nije bilo dostupno, a kasnije shvatismo da kiša u biti ni ne pada, već se na prokleti prozorski lim konstatno slijevala nakupljena kiša sa krova, zavaravajući tako moj nesvjesni um. No, čim je urota otkrivena, bicikl je opet postao koristan.

Zahvaljujući ljutoj biljci jučer sam se probudio jedva. Htjedoh ostati zakopan pod posteljinom kao Conanov mač prije nego ga ovaj izvuče iz kamena. Conan je u mojem slučaju bila moja mama. Tako pospan i raspoloženjem posran, izašao sam u polusunčano jutro i nakon što sam odbiciklirao nekoliko stotina metra, baš negdje kod parka u Selskoj, stao sam na glas pjevušiti pjesmice. Sve od reda iste tematike, samo različite melodije i različita teksta. Glavni protagonist: Isus Osvetnik, glavna tema: obični čovjek koji radi božji prljavi posao i pomoću koplja i šmajserčića čisti svijet od ološa i masturbacije. Predivno, nema šta.

Navečer smo Richard, Dragutin i ja otišli do kina, pa smo bacili pogled na novi film Spike Leea. Solidan uradak sa po kojom začkoljicom, ali ne previše njih, jer da je tako, film bi bio loš. Ne smije više bit začkoljica u filmu. To je moja nova borba. Reci NE začkoljici! Idem spremat sad plan i poredak. Regrumentis!!!!

- 17:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda

Slonovi pamte i kad je ko prdnuo

Danas je jedan od onih dana kada se uživa u toplini doma svog. Vrijeme je taman tolko odbojno da ti se nikud ne ide, makar bi u principu i mogao, ali ne ideš, jer primamljivije zvući lagano izležavanje na kauču i gledanje u magičnu kutiju. A posebna je draž kada imaš čak dva moguća scenarija u vezi programa. Pa krenimo sa scenarijem broj jedan. Nakon obvezatnih sapunica na prvom i RTL-u i humoristične serije između njih na drugom, počinje scenarij broj jedan. Nakon Zabranjene ljubavi nastavlja se sa gledanjem RTL-a i to novom epizodom CSI:New Yorka. Nakon toga se prebacuje na drugi, ne bi li se pogledala utakmica. Propušta se samo prvih pola sata, ali svako malo se za vrijeme CSI:New Yorka prebacuje i prati tijek događaja. Utakmica završava baš na vrijeme da se prebaci na Novu i započne sa gledanjem Seinfelda, koji završava baš kad na drugom počne CSI. Tako završava scenarij broj jedan.

Scenarij broj dva započinje isto kao i scenarij broj jedan. Dakle, sapunice, humor, CSI:New York, ali onda naglo odstupa od scenarija broj jedan. NE OKREĆE se na na drugi i na utakmicu, već se nastavlja sa gledanjem RTL-a i to redom: Zaboravljeni slučaj i odmah iza Rescue Me. Svo vrijeme se špeha rezultat na drugom. Rescue Me završava u isto vrijeme kad i utakmica, te se odmah prebacuje na Seinfelda, koji, kao što znamo, završava na vrijeme da se prebaci na drugi ne bi li se uživalo u novom nastavku CSI-a. Eto, slijedite moj primjer i bit ćete zadovoljni i debeli.

Uskrs je prošao. Samo da znate. U posjeti je bio i Jay-Z. Dane smo provodili kod mene. Buljili smo u televiziju, igrali smo igre nogometa na kompjuteru, gledali South Parkove. U petak smo još i izašli. Popili dvije-tri pive, pa se pokupili doma. U subotu smo otišli do Srbina. Atmosfera je bila otužna. Prazan lokal, samo dva stola sa ljudima. Hrvat se očigledno pridržavao prvog pravila Uskrsa. Mi nismo. Ali suzdržali smo se od golemih količina mesa isto tako. Možda zato jer s nama nije bio bratić Vođa. Uglavnom, pojeli smo samo malo mazalica sa kajmakom i malo graheka i malo pljeskavičice sa kajmakom. Tek tako da malo osjetimo da smo živi. I onda, iako smo planirali neki blaži odlazak van, završili smo kod mene doma sa prekrasnim filmskim uratkom You Got Served. Film je to u kojem se plešu moderni plesovi. I to na način da se plesovima ekipe bore. Dakle, nema šore, nego se udarci zadaju plesnim koracima. Nešto kao miroljubivi Rambo. I onda imamo te bande koje plešu međusobno i opake su jedne prema drugima, ali plesno opake. Zanimljivost filma, osim one da je zauzeo osamnaesto mjesto na ljestvici najgorih filmova svih vremena po IMDB-u, je da se kroz čitavih 95 minuta ne čuje nijedna cijela književna rečenica na engleskom. Čak i baka glavnog junaka, koja ima stopedeset godina govori rečenice tipa: Don't diss me bitch i tako to. Film se, dakako, preporučuje svima.

Nedjelja je značila samo jedno. Ide se izist, ae. I otišlo se do roditelja i njihovog budućeg doma na nekoliko vrsti šunkice, sireva, pa na mladi luk, na jaja, na hren, na friško ispečeni kruhek i što sve ne. Ubilo se poprilično, a onda se nakon kraćeg odmora otišlo natrag u Zagreb, u sigurnost svog doma. Svratio sam kasnije još do Jay-Za prije nego on odleti za Londru, a onda otišao u zoološki vrt. Nisam bio tamo valjda od četvrtog razreda osnovne i moram priznati da se malo promjenio od zadnji put. Životinje su zakon, a neke pogotovo. Večer sam proveo doma, završavajući neki fajl koji sam dan poslije trebao odnijeti na posao. Jebemti život. Za kraj, evo zadnjih rečenica iz You Got Served. Čiktanoun!!!!

David: Y'all just mad. Because today, you suckers got served. Served. Served. Served! Served! [crowd takes up chant]
La La Vasquez: Oh my God! Oh my God! The Lil Saints have won $50,000! I'm La La! I'm out of here! Peace, y'all!

- 16:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.04.2006., srijeda

Probudih se danas na svoju žalost. Već drugi dan za redom da nema sunca, već drugi dan kad čemer vlada. Prekjučer sam razbio svoj omiljenu čašu. Mislim da me tek sad hvata prava tuga zbog toga. Danas sam prolio mlijeko kad sam ga napokon zagrijao. A onda nisam imao gdje jesti, jer su na stolu bile stvari moje majke i njene sestre koje su se spremale u babinjak. Ne volim kad mi ljudi govore da moram skratit kosu. A pogotovo ne volim kad mi govore da moram naći curu. Znam to i sam, u pizdu materinu!!!

Jučer sam pokisnuo kao vol. Nije bilo šanse da jučer ostavim bicikl na poslu. Padalo je dosta, u onom monotonom ritmu. Ajd da barem malo pojača ili malo oslabi. Nema šanse... dosadna si kišo ko proljev. Kao što vidite, i ja, kao što bi i svaki pristojni Hrvat trebao, smanjujem psovke. Hvala ti Bozaniću, hvala ti crkvo. Isuse, oslobodi me od psovke, Isuse, oslobodi me od psovke, Isuse, oslobodi me od psovke, a onda mi ga popuši dok serem. Eto. Nigdje psovke.

Ne znam što je to u ovih zadnjih para dana, ali idem spavati prije ponoći. Kao djedica neki. Ili kao žena. Trudna žena. Ne stignem više pogledati ni omiljene serije, samo umrem. Lastane, koji mi je kurac? Zadnje čega se sjećam od sinoć je onaj piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii zvuk i one test slike. Tko zna u koje doba noći me to probudilo. Ali jedno je sigurno... spavao sam sigurno sat i pol. Koga briga u uostalom.

- 17:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

10.04.2006., ponedjeljak

Sava vodostaj, 132, 1 - 3 - 2

Prođe vikend brzo. Pogotovo ako se stalno nešo događa. A događalo se. U petak je naš antifa prijatelj Draž kod sebe pripremio gozbu. Jela su se jaja sa šparogama, a i špekom. Sve poradi njegovog rođendana. Najeli smo smo se fino, a i popilo se par čašica. No, nije se pretjerivalo sa izlaskom, jer drugi dan se išlo u Graz. Taj drugi dan dižem se u 6, te nakon što je mene Richard nazvao da vidim da li sam živ, ja sam isto učinio sa kolegicom Pet. Tila je rekla da njoj ne treba buđenje, ali je zato nazvala i rekla da je njoj istekao pasoš, pa da ona ne ide. Fino. Nas troje je ipak otišlo. Jer takav je bio dogovor. I bilo je baš lijepo. Kupili smo nešto stvari. Jeli smo triput, u McDonald'su, pa kobasice u Ikei, pa za kraj u Burger Kingu. Osobno, kupio sam posteljinu, premalu majicu i novi album Mogwaia na vinilu. Senf, čips i pivo ne računam. To sve brzo nestane, pa kao da i nisam nikad kupio.

Po povratku u domaju, došlo je do gužve na granici. Hrvati su se masovno vraćali svojim domovima, a i Hrvati koji ne žive u otadžbini su se vraćali u nju, ne bi li bili doma za naredne vjerske blagdane. Voli Hrvat bit doma za uskrs. Gdje naći tako dobar mladi luk kao doma. A i svinjice su zdravije, usprkos prljavim kocima. I tako je uglavnom bila gužva na granici. Merveri su se potvrđivali, nitko ne voli gubiti novac, pogotovo u ova teška vremena. Mi smo granicu prošli bez problema, iako je gospođa carinik malo sumnjičavo gledala prema našem gepeku punom Ikeinih vrečica. "Sto eura Vam je to, gospođo, evo tu računa."

Oko osam sam bio doma. Bacio sam lagani pogled na televizor, a onda se već krenuo prati i odijevati, jer moralo se na Black Dice. Nakon puta, ništa ne smiruje kao glasna porcija žbrkjeng-frljungaste glazbe. Uši su zujale, dok su tri čovječuljka stiskali gumbiće na nekim aparatima sa puno žica i udarali po električnim bubnjevima i svirali gitaru. A kad su stali s tim, onda smo otišli u Krivi put na pičence, dva. Ali prije toga na hamburgerčić. I tako. Poslije Krivog puta, išlo se doma.

Nedjelja je osvanula sunčana. To je uvijek dobro. A pošto je dan bio tako lijep, grijeh bi bio da se ostalo doma, iako sam već puno puta zgriješio tako. No, da opet ne ogriješim dušu, zaputih se biciklom, zajedno sa Tilom, na kavu, u Preradovićevu, terasa, sunce, kokakolica, prijatelji, lijepo je sve bilo. Kasnije smo još malo krenuli uhvatit sunca na Zdenac života, a onda sam ja otišao doma, a i Tila je, jer smo išli kod Richarda na roštiljčić. Ubili smo kobasičica i ražnjića, a i mesine u obliku šnicla. Mia Begović je napravila einz A salatu, a i pivo je dobro pasalo. Večer smo zasladili gledanjem trash spotova iz osamdesetih, a onda smo otišli doma. Đerukmens!!!!

- 16:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

Nabavi barem jedno brdo Slavonijo!

Eh, da... Vikend je bio iz snova. Dobro, ne baš, ali nekom su i to možda snovi. Krene nas sedam u Osijek na poziv druga Laleta, residenta tog grada. Petak je, pet popodne, rezerviran kupe pun sreće, alkohola i šale. Takav je i četverosatni put. U devet vlak se zaustavlja, a mi izlazimo van, Osiječe, vrijeme je da te pokorimo! Ljubazni Laletov otac nas dočekuje i uzima nam torbe, pa on pravac kući, a mi pravac kebab! Kebab dobiva prolaznu ocjenu od mene, od ostalih dobiva pljuvanje jer je kao bio slan. Pohod nastavljamo laganom šetnjicom do birtije Kesten, gdje se kupuju pive, šali se, a bogami i pjeva. Dolazimo do zaključka da su sve moderne hit pjesme nastale od I Was Made For Loving You. Tezu podupiremo pjevajuci na svaku modernu hit pjesmu stihove I Was Made For Loving You. Probajte. Radi. Pivo, dva kasnije, selimo se u klub preko puta gdje nam se pridružuje drug Mainscream. Tamo nas očekuje koncert Nulle Oste. Iliti kako je organizator na poster napisao dvobasnog pulskog HC čudovišta. Tako i bi. Nulla Osta je klala malu djecu, djeca su plakala, ljudi su urilikali. Poslije koncerta još malo pijuckamo pred klubom, a onda lagano krećemo u City, lokal gdje se u 3 ujutro može pojesti čobanac, grah, ćevapčić... ovisno o raspoloženju. Izjedaju se čobanci i ćevapi, lepinja se moći u čobančev saft, sve u svemu, kako treba i biti. Odlazimo doma, a na putu do doma nailazimo na Psa, koji meni izgleda kao Santa's Little Helper i koji nam se pridružuje. Po dolasku doma, ostavljamo ga ispred ulaznih vrata, iako se to drugarici Pet nije nimalo svidjelo. Ipak je to bio njen Pas. Odlazimo spavati.

Drugo jutro budimo se spremni da još malo pokorimo grad. Održavamo briefing u Laletovoj dnevnoj sobi, koja je puna mrtvih životinja. Trofeji koje je nalovio njegov otac. Prije briefinga, naš domaćin je iskrcao stvari za izjest na stol, pa smo ih izjeli, jer briefat se ne može na prazan želudac. Pada plan da se ide u šetnju, pa da se onda kasnije nađe s Laletom, koji je išao do majke, pa onda svi skupa na roštiljčić. Sunce je pržilo, naša skupina je šetala gradom, a Pas nas je opet pronašao i prikrpao nam se. Bili smo baš lijepa antifa družina. Bacili smo pogled na Tvrđu, na Europsku aveniju, Dravu... Na kraju se smjestili na klupicama kod glavnog Trga, ispred katedrale. Zvizdan je govorio šest jezika, mi smo ležali ko mrtvaci na suncu, tek katkad dižući poglede ili radeći koji krug pješice. Oko tri, pol četiri dolazi Lale. Kupujemo mesinu, pa bacamo hodanac do Kluba mladih. Tamo će se navečer održati koncert Coga, zbog kojeg smo i dolazili u Osijek. Mainscream je već tamo sa svojom družinom. Kreće se radit vatra, a tu Draž uzima glavnu riječ, i vještim zamasima sjekirice sijeće drva. Uskoro se vatra pretvara u žar, čisti se šipka i na nju slijeću razne divote. Kobasičke, ćevapi, vratine, piletina. Pojelo se. Kasnije se išlo u šetnjicu po obali Drave, a kad se vratilo, ljudi je već bilo nešto sitno i očekivao se koncert. A koncert je bio zakon. Cog su rasturili, a napokon ih se i čulo kako spada. Dakle, Cog ubili. Poslije njih na stejdž izlaze Farewell Reason iz Čakovca, ali oni me ne zapanjuju baš posebno, pa izlazim van, gdje je bilo podosta ljudi, a i Pas. Negdje oko ponoći krećemo prema Tvrđi na gledanje dekoltea, ali u zadni čas naš domaćin odbija poslušnost i vodi nas u park gdje ljudi piju. Tamo ostajemo neko vrijeme, nogu bolnih od hodanja, tijela umornih od nespavanja. Odlazimo doma, ovog puta bez čobanca u trbusima.

Ujutro se budimo oko deset, jer vlak nam kreće u podne. Domaćin opet na stol baca dobrote koje ulaze u naša usta, a onda lagano kolona kreće prema kolodvoru. Iako prolazimo putevima gdje nas je naš Pas uvijek presretao, danas ga nema. I bolje, jer bilo bi suza na rastanku. Stižemo na vlak deset minuta prije nego će krenuti, opskrbljujemo se čokoladama i vodom i sjedamo u kupe. Put je ugodan i prolazi u šali. U Zagrebu Tila, Pritt i ja odlazimo u McDonald's na jedno hranjenje, ostali odlaze doma. Nakon hranjenja i mi odlazimo doma. Bio je to dobar vikend. Garaž!!!

- 17:27 - Komentari (12) - Isprintaj - #

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703