Savršeni plan za provest ugodnu večer pred televizorom je bio presavršen i nije mogao opstati kao takav. Ali u životu je obično tako, pa se nisam bunio, već sam u ponudu da odem pušiti smiješni duhan ukomponirao i svoj savršeni plan, koji je, dakle, ipak bio realiziran, ali ne u toplini vlastitog doma, već tuđeg. Išlo se na scenarij broj dva. Utakmica se popratila tek neznatno. Poznati munchies zahtjevali su naručivanje pizze, a kiša nije prestajala padati dosta dugo vremena, a bicikl je bio parkiran u dnevnoj sobi. Nikakvo pokrivalo za glavu nije bilo dostupno, a kasnije shvatismo da kiša u biti ni ne pada, već se na prokleti prozorski lim konstatno slijevala nakupljena kiša sa krova, zavaravajući tako moj nesvjesni um. No, čim je urota otkrivena, bicikl je opet postao koristan.
Zahvaljujući ljutoj biljci jučer sam se probudio jedva. Htjedoh ostati zakopan pod posteljinom kao Conanov mač prije nego ga ovaj izvuče iz kamena. Conan je u mojem slučaju bila moja mama. Tako pospan i raspoloženjem posran, izašao sam u polusunčano jutro i nakon što sam odbiciklirao nekoliko stotina metra, baš negdje kod parka u Selskoj, stao sam na glas pjevušiti pjesmice. Sve od reda iste tematike, samo različite melodije i različita teksta. Glavni protagonist: Isus Osvetnik, glavna tema: obični čovjek koji radi božji prljavi posao i pomoću koplja i šmajserčića čisti svijet od ološa i masturbacije. Predivno, nema šta.
Navečer smo Richard, Dragutin i ja otišli do kina, pa smo bacili pogled na novi film Spike Leea. Solidan uradak sa po kojom začkoljicom, ali ne previše njih, jer da je tako, film bi bio loš. Ne smije više bit začkoljica u filmu. To je moja nova borba. Reci NE začkoljici! Idem spremat sad plan i poredak. Regrumentis!!!!
Post je objavljen 21.04.2006. u 17:13 sati.