Prođe vikend brzo. Pogotovo ako se stalno nešo događa. A događalo se. U petak je naš antifa prijatelj Draž kod sebe pripremio gozbu. Jela su se jaja sa šparogama, a i špekom. Sve poradi njegovog rođendana. Najeli smo smo se fino, a i popilo se par čašica. No, nije se pretjerivalo sa izlaskom, jer drugi dan se išlo u Graz. Taj drugi dan dižem se u 6, te nakon što je mene Richard nazvao da vidim da li sam živ, ja sam isto učinio sa kolegicom Pet. Tila je rekla da njoj ne treba buđenje, ali je zato nazvala i rekla da je njoj istekao pasoš, pa da ona ne ide. Fino. Nas troje je ipak otišlo. Jer takav je bio dogovor. I bilo je baš lijepo. Kupili smo nešto stvari. Jeli smo triput, u McDonald'su, pa kobasice u Ikei, pa za kraj u Burger Kingu. Osobno, kupio sam posteljinu, premalu majicu i novi album Mogwaia na vinilu. Senf, čips i pivo ne računam. To sve brzo nestane, pa kao da i nisam nikad kupio.
Po povratku u domaju, došlo je do gužve na granici. Hrvati su se masovno vraćali svojim domovima, a i Hrvati koji ne žive u otadžbini su se vraćali u nju, ne bi li bili doma za naredne vjerske blagdane. Voli Hrvat bit doma za uskrs. Gdje naći tako dobar mladi luk kao doma. A i svinjice su zdravije, usprkos prljavim kocima. I tako je uglavnom bila gužva na granici. Merveri su se potvrđivali, nitko ne voli gubiti novac, pogotovo u ova teška vremena. Mi smo granicu prošli bez problema, iako je gospođa carinik malo sumnjičavo gledala prema našem gepeku punom Ikeinih vrečica. "Sto eura Vam je to, gospođo, evo tu računa."
Oko osam sam bio doma. Bacio sam lagani pogled na televizor, a onda se već krenuo prati i odijevati, jer moralo se na Black Dice. Nakon puta, ništa ne smiruje kao glasna porcija žbrkjeng-frljungaste glazbe. Uši su zujale, dok su tri čovječuljka stiskali gumbiće na nekim aparatima sa puno žica i udarali po električnim bubnjevima i svirali gitaru. A kad su stali s tim, onda smo otišli u Krivi put na pičence, dva. Ali prije toga na hamburgerčić. I tako. Poslije Krivog puta, išlo se doma.
Nedjelja je osvanula sunčana. To je uvijek dobro. A pošto je dan bio tako lijep, grijeh bi bio da se ostalo doma, iako sam već puno puta zgriješio tako. No, da opet ne ogriješim dušu, zaputih se biciklom, zajedno sa Tilom, na kavu, u Preradovićevu, terasa, sunce, kokakolica, prijatelji, lijepo je sve bilo. Kasnije smo još malo krenuli uhvatit sunca na Zdenac života, a onda sam ja otišao doma, a i Tila je, jer smo išli kod Richarda na roštiljčić. Ubili smo kobasičica i ražnjića, a i mesine u obliku šnicla. Mia Begović je napravila einz A salatu, a i pivo je dobro pasalo. Večer smo zasladili gledanjem trash spotova iz osamdesetih, a onda smo otišli doma. Đerukmens!!!!
Post je objavljen 10.04.2006. u 16:07 sati.