Nekada davno pisao sam referat o eutanaziji, ovo je jedan dio, jer je preveliko da sve objavim. Ne znam koliko vas to zanima, ali ima lijepih misli. Najbolja mi je ova izjava: Cecile Saunders,utemeljitelj hospicija: ”Ako bolesnik izrazi želju da ga se ubije,znači da smo ga totalno iznevjerili i da nismo učinili dovoljno u liječenju. Ako pacijentu ublažite bol, ako se on doživi kao voljena osoba, tada vam neće postavljati zahtjeve za eutanazijom.” Dobar mi je i ovaj izraz: “Treba eliminirati bol, a ne bolesnika!” Pod izrazom eutanazija misli se na čin ili propust koji po svojoj naravi ili s nakanom uzrokuje smrt kako bi se na taj način uklonila svaka bol. Eutanazija se, dakle, sastoji u nakani volje i u primijenjenim postupcima.Želi se, dakle, ukloniti bol ubojstvom čovjeka, a za to se primjenjuju primjerena sredstva. Povijest eutanazije Pojam potječe iz stare Grčke, ali pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt.U suvremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, tj. 1920., s više stručnosti tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih balast– –egzistencijama; takve treba ukloniti iz zajednice živih.Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.Nacisti su to prihvatili i širili propagandu,preko knjiga,novina i filmova,utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao beskorisnim jedačima, a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi,tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe,slali ih u domove i tamo eutanazirali ih.Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja.Još i dan danas,čuvaju u kemikalijama,neke od mozgova tih eutanaziranih osoba.To je bio uvod u holokaust Židova,homoseksualaca,svećenika,Roma... Oko 1960.godine,počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji.U Americi su od tada do danas,malo po malo,objavljivane knjige,rasprave o eutanaziji,uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju.O tome je bilo mnogo televizijskih emisija,filmova,novinskih članaka i sudskih odluka,koje sve više imaju lijepo mišljenje o eutanaziji.Danas je eutanazija zakonski dozvoljena u Nizozemskoj,Kolumbiji,Belgiji,nekim australskim regijama i u američkoj državi Oregon.U Americi se vodi žestoka borba,između pobornika i protivnika eutanazije.Jedan od glavnih zagovornika eutanazije je američki liječnik Jack Kevorkian,poznat pod nadimkom «Doktor Smrt»,jer je ilegalno izveo 40 eutanazija i za to je bio osuđen,ali na malu kaznu. Eutanaziju najviše promiču,oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za mirovine,pa radije žele eutanazirati stare i bolesne osobe,nego da se daju novci za njih.No,npr,u američkom proračunu,za liječenje starih i bolesnih osoba,otpada samo 1% novca.Puno više izdvajaju za oružje i svemirske projekte. Sloboda izbora i odlučivanja Neki će reći,da svatko ako želi ima slobodu umrijeti prije prirodne smrti i ubiti se.Da,ali samoubojstvo i ubojstvo,smatraju se zločinima,u cijelom razvijenom svijetu nisu prihvatljivi ni poželjni.Sloboda «prava na smrt»,ugrožava slobodu,prava na život,koje je osnovno ljudsko pravo.Ne smijemo težiti i poticati nečiju smrt,nego moramo osigurati uvjete da svi žive dostojno čovjeka,pa da nitko ne poželi smrt.Ustav gotovo svih država svijeta govori:»Jedna od osnovnih zadaća i interesa države je da štiti i brani siromašne,starije i nemoćne osobe.Životi takvih osoba su jednako važni,kao životi zdravih i mladih osoba.» Odnos religija prema eutanaziji Kršćani,Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje,da je Bog-Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dozvoljena,jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života.Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je : «Kad se za bilo kojeg čovjeka,kaže da je bezvrijedan ili beskoristan,kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni,narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam,koji razara naš moralni red.Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi,nerođene djece,bolesnika u komi,invalidnih osoba,....doslovno si sami kopamo svoje grobove.» Sažimljući katolički nauk, Ivan Pavao II. u enciklici Evanđelje života potvrđuje da je »eutanazija teška povreda Božjega zakona, ukoliko je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo.« Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost. Spram života i smrti čovjek se ne može ponašati svojevoljno, prohtjevno, neovisno o Darovatelju života, i Gospodaru života i smrti. Pa i onda kad veličina i dostojanstvo dara života, uslijed bolesti i patnje, zapadne u naočigled beznadno stanje, taj život ostaje – za nas ponekad nedohvatljivom tajnom obavijen – čudesni dar Božje ljubavi. Za čovjeka vjernika nema beznadna stanja u životu. On zna da je svemoćni, mudri i dobri Bog konačni redatelj drame ovoga svijeta i života svakog pojedinca. Tako piše sv. Pavao svojim vjernicima u Rimu: »Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube« (Rim 8,28). I sama smrt ne predstavlja za vjernika konačnu katastrofu, već prijelaz iz prolaznosti u neprolaznost, iz vremenitosti u vječnost, iz jednog stanja života u drugo: više i dragocjenije. Eutanaziranje životinja Ironično,ali istinito,jaja kornjača,puževa i prerijskih pasa su više zaštićena,nego životi starih ljudi i začete djece.U Connecticutu,čovjek je osuđen na godinu dana zatvora,za namjerno izgladnjivanje konja,koji su na taj način umrli.Dok s druge strane,pojedini američki sudovi,dopustili su da se pojedinim bolesnicima,prekine prehrana i dozvolili smrt izgladnjivanjem. U Oaklandu su osudili na četiri godine zatvora,čovjeka,koji je ubio mačku,a u tom istom Oaklandu,liječnik Jack Kevorkian,protuzakonito je eutanizirao 40 bolesnika i dobio je manju kaznu zatvora. Eutanazija životinja je dozvoljena,kad trpe veliku bol,a ne može im se pomoći,ali valjda svatko dobronamjeran shvaća da postoji bitna razlika između konja,kitova,mačaka i ljudi.Tragična ironija je da su u nacističkoj Njemačkoj,postojali jako strogi zakoni,protiv eutanazije životinja,a eutanazija ljudi bila je dozvoljena.Na suđenju nacista u Nurnbergu,program eutanazije proglašen je «zločinom protiv čovječanstva»,a glavni sudac je izjavio:»Da ste zakon protiv eutanazije životinja,primjenjivali na ljude,ovi strašni zločini,nikad se ne bi dogodili.Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali ,da u najgorem slučaju,ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje,a ne nikako manje.»Povijest se ponavlja. Osobe u komi,invalidi,bolesne osobe... Glavna meta eutanazije,nisu osobe,koje uistinu umiru,jer će one brzo umrijeti i na prirodan način,nego oni koji «ne umiru dovoljno brzo» i koji nisu «dovoljno mrtvi».Bilo je slučajeva,da su neki ljudi,bili proglašeni mrtvima,ali su ubrzo nakon toga opet počeli pokazivati znakove života.Jedan je čovjek doživio prometnu nesreću i smatrali su ga mrtvim i zatvorili ga u mrtvački sanduk.Nakon dva dana je počeo dozivati upomoć (Star tribune,1993.)S.W.Winogrond-u su smatrali mrtvim i htjeli su mu izvaditi bubreg i oči za transplataciju,ali je uskoro počeo treptati i ponovo je progledao i bio živ (Kansas City Times,1975.)Za jednog 14-godišnjaka su proglasili smrt mozga,no nakon dva mjeseca se probudio i ponovno počeo hodati i čak se šalio sa sestrom.(Isanti County News,1988.)Jackie Colesu davali šanse 1:milijun za oporavak,jer je bila u teškoj komi.Sudac je odredio gašenje aparata,koji su je održavali na životu.Kad su se rođaci opraštali od nje,iznenada je otvorila oči i nasmiješila im se.Uskoro je davala intervju-e za novine (People magazine,1986.) Liječnici kao oni koji liječe,a ne ubojice John Dolan,profesor filozofije na Sveučilištu Minnesota:»Dati liječnicima dozvolu za ubijanje je isto kao i dati vatrogascima dozvolu za podmetanje požara.»Liječnici trebaju liječiti,a ne ubijati,vatrogasci trebaju gasiti požar,a ne podmetati ga. Svaki liječnik je položio Hipokratovu zakletvu koja kaže:»Nikada neću dati smrtonosan lijek pacijentu,bez obzira da li on to tražio od mene.Neću davati ženama abortivna sredstva.Čuvat ću život i raditi na čast mojem zanimanju.» Eliminirati bol,a ne bolesnika Razvojem znanosti otkriveno je mnogo lijekova,katerera,pumpi,aparati,preparata,koji znatno ublažavaju bol.Postoje mnogi suvremeni načini liječenja koji eliminiraju bol i nisu skupi,ali i dalje se događa da se premalo i nedovoljno koriste.Liječnici,medicinske sestre i javnost,mogu znatno više činiti,nego što sada čine,da bolesnika manje boli,da se bolje osjeća i da se ljepše prema njemu postupa. Eutanazija kao nasilje nad ljudskim životom, iz bilo kojeg motiva, neuskladiva je s ljudskim dostojanstvom. Dostojanstvo u umiranju, kako ga susrećemo u hospiciju, pretpostavlja ublaženje boli, koliko je to samo moguće; još više, pretpostavlja oslobođenje od duševne tjeskobe koja muči čovjeka više nego li one tjelesne boli; duh hospicija jamči da se osoba neće osjetiti napuštenom, nepoželjnom i nevrijednom; naprotiv.Cecile Saunders,utemeljitelj hospicija:”Ako bolesnik izrazi želju da ga se ubije,znači da smo ga totalno iznevjerili i da nismo učinili dovoljno u liječenju. Ako pacijentu ublažite bol, ako se on doživi kao voljena osoba, tada vam neće postavljati zahtjeve za eutanazijom.” To je i nehotice posvjedočio talijanski političar, i ministar u vladi, Loris Fortuna. On, veliki pobornik razvoda braka, zakona o pobačaju – a na kraju svoga djelovanja pokušao je uvesti i zakon o eutanaziji, svoj je život htio dovršiti, do–živjeti u bolnici Clinica del Rosario, okružen časnim sestrama... I nije zahtijevao eutanaziju.Često se misli da bolesnici,koji osjećaju jaku bol,žele što prije umrijeti.Ali baš suprotno,velika većina njih tad shvati dragocjenost života i puno radije žele kvalitetnu medicinsku njegu,nego da umru (izvadak iz Komisije države New York za pitanja života i zakona).Bolesnici se žele riješiti boli,a ne života.Umiruće osobe i dalje su ljudi i kad su pravilno medicinski zbrinute,često se dogodi da nadvladaju granice svojih tjelesnih sposobnosti i prežive,makar su ih otpisali.Svaki bolesnik želi umrijeti dostojanstveno,na način da su liječnici prethodno poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći.Žele umrijeti s poštovanjem ljudi oko njih,a ne sami,izolirani i odbačeni od ljudi,što se događa za vrijeme eutanazije. |
James Manjackal, jednom je izjavio, da su katolici poput lavova koji spavaju i da se ponašaju kao dijete koje viče: “Hoću čokoladu!”, a ona mu se nalazi u džepu, samo toga nije svijesno. Velika je snaga u molitvi, sv. Misi, sakramentima… samo često toga nismo svijesni. Navest ću primjere svetaca, koji su bili obični ljudi s manama, no postigli su veliku duhovnu zrelost baš preko malo prije spomenutih načina. Molitva Sv. Monika je pobožna žena, koja je imala problematičnog sina Augustina. Upao je u loše društvo, krao je, imao je čak izvanbračno dijete. Molila se za njega godinama i čvrsto vjerovala. Dogodila se velika promjena. Ne samo da se Augustin obratio, nego je postepeno postao i biskup, pisac vrlo učenih knjiga, veliki kršćanski filozof i svetac. Bartol Longo, potječe iz katoličke obitelji, no na studiju postaje sotonist. Njegovi prijatelji i rođaci nisu ga otpisali, već su ga uporno poticali da se vrati i molili za njega. I vratio se i promijenio. Pronašao je svoj životni poziv u širenju pobožnosti moljenja krunice. Obnovio je jedno svetište posvećeno Mariji, Kraljici krunice. Ljudi su dolazili u tako velikom broju, da nisu mogli svi stati. Nadaleko je bio poznat i jako velik broj ljudi se duhovno obogatio njegovim djelovanjem. Proglašen je blaženim. U Francuskoj je jedan čovjek, ubijao ljude bez imalo kajanja. Uhvatili su ga i osudili na smrtnu kaznu. Ljudi su se zgražali nad njim. Djevojčica od 15-ak godina Therese Martin (čita se Marten, poznata je kao sv. Mala Terezija), molila se Bogu dan i noć, da se taj čovjek pokaje i da ne završi u paklu. Odbio je svećenika i ispovijed, no neposredno prije smaknuća, došao je do svećenika, uzeo mu raspelo iz ruku i poljubio ga. Therese je bila presretna, jer se taj čovjek u zadnji čas pomirio s Bogom i najvjerojatnije pokajao zbog zlodjela i tako nije završio u paklu. Sv. Misa Bl. Ivan Merz je zadnjih šest godina svoga života (od 26. do 32.), svaki dan išao na sv. Misu u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Bio je izuzetno kreativan i vrijedan. Rano je postao doktor znanosti iz filozofije, bio je nastavnik, vodio je katolički pokret mladih i napisao jako puno tekstova u raznim časopisima. Mali dio toga nalazi se na internetu, da se sve pročita što je napisao, trebali bi dani. Egidije Bulešić, mladić iz Pule, svaki je dan išao na sv. Misu prije posla u brodogradilištu. Bio je okretan, veseo, prodorna pogleda u srce, silnu je imao energiju i volju da drugima čini dobro. Jednom je izjavio: “Zadatak života znači svim srcem, svim silama raditi za druge, za bližnje. Znači žrtvovati se, odricati se, poniziti se, moliti, drhtati, plakati, žalostiti se za sve duše i roditi ih u Kristu. Kako je lijepo podizati bijedne i još im jednom pružiti nadu u spasenje. Kako je lijepo otirati suze! Kako je lijepo okupljati mlade na nedjeljnoj Misi da zajedno kao braća lome radost života!" Okupljao je lošu djecu i pomogao im da se poprave, svećenicima je desna ruka, glavni je u klubu mladih , medju radnicima pobija prigovore na vjeru, obraća najopasnije, spašava od očaja i samoubojstva, s njime se zavjetuju na čistoću. Trećinu plaće davao je sirotinji, ostalo roditeljima. Tu silnu energiju i dobrotu, crpio je iz sv. Mise. Sakramenti Sv. Petar je zatajio Isusa prilikom Isusove muke, sakrio se i bojao. Pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća na apostole je sišao Duh Sveti i dobili su njegove duhovne darove (sakramenat potvrde, krizma). Taj isti sv. Petar, izašao je na trg u Jeruzalemu i tako govorio da je nakon govora 3000 Židova prešlo na kršćanstvo. Od strašljivca, postao je neustrašiv. Bog može preko molitve, sv. Mise, sakramenata i na druge načine, promijeniti obične, često i jako grešne ljude da postanu kreativni, hrabri, duhovno snažni i da čine djela, koja su prije toga bila nezamisliva. Dovoljan je primjer sv. Pavla koji nije mogao podnijeti kršćane, da bi kasnije prešao gotovo cijeli tada poznati svijet da širi kršćanstvo, usprkos tome što je doživljavao brodolome, zatvaranja i mučenja. Bog može učiniti da pustinja procvijeta, da otpisani postanu heroji. |
Posljednjih par dana, imam puno obaveza pa ne stignem sve, tako da će blog malo pričekati. Hvala što posjećujete moj blog, izuzetno ste dragi ljudi, rijetko se gdje takvi mogu naći! |
Nitko ne može nijekati, da je Isus postojao ni tvrditi , da njegove riječi nisu lijepe; čak ako ih je netko i izgovorio prije njega, nitko ih nije formulirao na tako božanski način… Ja sam Židov, ali svijetli lik tog čovjeka iz Nazareta silno me doimlje…Doista postoji samo jedno mjesto na svijetu gdje ne vidimo nikakva mraka. To je osoba Isusa Krista. U njemu nam se Bog najjasnije očitovao. Alfred Einstein 1921. Kršćanski svijet morao bi biti svijet bez straha. Naš svijet nije kršćanski ako strah raste umjesto da se umanjuje. Vjerujem u Krista i vjerujem da bi 800 milijuna kršćana (sada ih ima još više) na ovome svijetu moglo promijeniti lice zemlje.. H. Boll, nobelovac, 1972. Isus je sigurno tako živio da je sav njegov život značio: svatko od vas može svakoga trenutka započeti novu budućnost: slijepac je progledao, paralizirani je prohodao, izgladnjelima u pustinji dao je kruh, u bludnici se probudilo dostojanstvo žene, mrtvo je dijete započelo iznova živjeti. Mora da je ljubav u tog čovjeka bila borbena, pokretačka, revolucionarna, jer inače ne bi bio raspet. Njegov život i njegova smrt svima nama pripadaju, svima onima za koje život i smrt imaju smisla. Nama koji smo od njega naučili da je čovjek rođen da bude stvaralac… R. Garaudy, filozof Isus je znao i poznavao kao što se zna i pozna, kad se ne traži vlastita slava nego istina, istina u drugima i samome sebi. Bez sumnje, on je bolje nego itko znao, što sve može za radost ljudi učiniti ljubav, i što znači naša želja da ljubimo i da budemo voljeni. Svim svojim snagama vjerujem u moć te ljubavi... J. Guehenno, akademik mdv:Sveta Marija Goretti |
< | rujan, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv