Nekada davno pisao sam referat o eutanaziji, ovo je jedan dio, jer je preveliko da sve objavim. Ne znam koliko vas to zanima, ali ima lijepih misli. Najbolja mi je ova izjava: Cecile Saunders,utemeljitelj hospicija: ”Ako bolesnik izrazi želju da ga se ubije,znači da smo ga totalno iznevjerili i da nismo učinili dovoljno u liječenju. Ako pacijentu ublažite bol, ako se on doživi kao voljena osoba, tada vam neće postavljati zahtjeve za eutanazijom.” Dobar mi je i ovaj izraz: “Treba eliminirati bol, a ne bolesnika!”
Pod izrazom eutanazija misli se na čin ili propust koji po svojoj naravi ili s nakanom uzrokuje smrt kako bi se na taj način uklonila svaka bol. Eutanazija se, dakle, sastoji u nakani volje i u primijenjenim postupcima.Želi se, dakle, ukloniti bol ubojstvom čovjeka, a za to se primjenjuju primjerena sredstva.
Povijest eutanazije
Pojam potječe iz stare Grčke, ali pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt.U suvremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, tj. 1920., s više stručnosti tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih balast–
–egzistencijama; takve treba ukloniti iz zajednice živih.Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.Nacisti su to prihvatili i širili propagandu,preko knjiga,novina i filmova,utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao beskorisnim jedačima, a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi,tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe,slali ih u domove i tamo eutanazirali ih.Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja.Još i dan danas,čuvaju u kemikalijama,neke od mozgova tih eutanaziranih osoba.To je bio uvod u holokaust Židova,homoseksualaca,svećenika,Roma...
Oko 1960.godine,počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji.U Americi su od tada do danas,malo po malo,objavljivane knjige,rasprave o eutanaziji,uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju.O tome je bilo mnogo televizijskih emisija,filmova,novinskih članaka i sudskih odluka,koje sve više imaju lijepo mišljenje o eutanaziji.Danas je eutanazija zakonski dozvoljena u Nizozemskoj,Kolumbiji,Belgiji,nekim australskim regijama i u američkoj državi Oregon.U Americi se vodi žestoka borba,između pobornika i protivnika eutanazije.Jedan od glavnih zagovornika eutanazije je američki liječnik Jack Kevorkian,poznat pod nadimkom «Doktor Smrt»,jer je ilegalno izveo 40 eutanazija i za to je bio osuđen,ali na malu kaznu. Eutanaziju najviše promiču,oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za mirovine,pa radije žele eutanazirati stare i bolesne osobe,nego da se daju novci za njih.No,npr,u američkom proračunu,za liječenje starih i bolesnih osoba,otpada samo 1% novca.Puno više izdvajaju za oružje i svemirske projekte.
Sloboda izbora i odlučivanja
Neki će reći,da svatko ako želi ima slobodu umrijeti prije prirodne smrti i ubiti se.Da,ali samoubojstvo i ubojstvo,smatraju se zločinima,u cijelom razvijenom svijetu nisu prihvatljivi ni poželjni.Sloboda «prava na smrt»,ugrožava slobodu,prava na život,koje je osnovno ljudsko pravo.Ne smijemo težiti i poticati nečiju smrt,nego moramo osigurati uvjete da svi žive dostojno čovjeka,pa da nitko ne poželi smrt.Ustav gotovo svih država svijeta govori:»Jedna od osnovnih zadaća i interesa države je da štiti i brani siromašne,starije i nemoćne osobe.Životi takvih osoba su jednako važni,kao životi zdravih i mladih osoba.»
Odnos religija prema eutanaziji
Kršćani,Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje,da je Bog-Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dozvoljena,jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života.Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je : «Kad se za bilo kojeg čovjeka,kaže da je bezvrijedan ili beskoristan,kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni,narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam,koji razara naš moralni red.Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi,nerođene djece,bolesnika u komi,invalidnih osoba,....doslovno si sami kopamo svoje grobove.»
Sažimljući katolički nauk, Ivan Pavao II. u enciklici Evanđelje života potvrđuje da je »eutanazija teška povreda Božjega zakona, ukoliko je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo.« Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost. Spram života i smrti čovjek se ne može ponašati svojevoljno, prohtjevno, neovisno o Darovatelju života, i Gospodaru života i smrti. Pa i onda kad veličina i dostojanstvo dara života, uslijed bolesti i patnje, zapadne u naočigled beznadno stanje, taj život ostaje – za nas ponekad nedohvatljivom tajnom obavijen – čudesni dar Božje ljubavi. Za čovjeka vjernika nema beznadna stanja u životu. On zna da je svemoćni, mudri i dobri Bog konačni redatelj drame ovoga svijeta i života svakog pojedinca. Tako piše sv. Pavao svojim vjernicima u Rimu: »Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube« (Rim 8,28). I sama smrt ne predstavlja za vjernika konačnu katastrofu, već prijelaz iz prolaznosti u neprolaznost, iz vremenitosti u vječnost, iz jednog stanja života u drugo: više i dragocjenije.
Eutanaziranje životinja
Ironično,ali istinito,jaja kornjača,puževa i prerijskih pasa su više zaštićena,nego životi starih ljudi i začete djece.U Connecticutu,čovjek je osuđen na godinu dana zatvora,za namjerno izgladnjivanje konja,koji su na taj način umrli.Dok s druge strane,pojedini američki sudovi,dopustili su da se pojedinim bolesnicima,prekine prehrana i dozvolili smrt izgladnjivanjem.
U Oaklandu su osudili na četiri godine zatvora,čovjeka,koji je ubio mačku,a u tom istom Oaklandu,liječnik Jack Kevorkian,protuzakonito je eutanizirao 40 bolesnika i dobio je manju kaznu zatvora.
Eutanazija životinja je dozvoljena,kad trpe veliku bol,a ne može im se pomoći,ali valjda svatko dobronamjeran shvaća da postoji bitna razlika između konja,kitova,mačaka i ljudi.Tragična ironija je da su u nacističkoj Njemačkoj,postojali jako strogi zakoni,protiv eutanazije životinja,a eutanazija ljudi bila je dozvoljena.Na suđenju nacista u Nurnbergu,program eutanazije proglašen je «zločinom protiv čovječanstva»,a glavni sudac je izjavio:»Da ste zakon protiv eutanazije životinja,primjenjivali na ljude,ovi strašni zločini,nikad se ne bi dogodili.Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali ,da u najgorem slučaju,ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje,a ne nikako manje.»Povijest se ponavlja.
Osobe u komi,invalidi,bolesne osobe...
Glavna meta eutanazije,nisu osobe,koje uistinu umiru,jer će one brzo umrijeti i na prirodan način,nego oni koji «ne umiru dovoljno brzo» i koji nisu «dovoljno mrtvi».Bilo je slučajeva,da su neki ljudi,bili proglašeni mrtvima,ali su ubrzo nakon toga opet počeli pokazivati znakove života.Jedan je čovjek doživio prometnu nesreću i smatrali su ga mrtvim i zatvorili ga u mrtvački sanduk.Nakon dva dana je počeo dozivati upomoć (Star tribune,1993.)S.W.Winogrond-u su smatrali mrtvim i htjeli su mu izvaditi bubreg i oči za transplataciju,ali je uskoro počeo treptati i ponovo je progledao i bio živ (Kansas City Times,1975.)Za jednog 14-godišnjaka su proglasili smrt mozga,no nakon dva mjeseca se probudio i ponovno počeo hodati i čak se šalio sa sestrom.(Isanti County News,1988.)Jackie Colesu davali šanse 1:milijun za oporavak,jer je bila u teškoj komi.Sudac je odredio gašenje aparata,koji su je održavali na životu.Kad su se rođaci opraštali od nje,iznenada je otvorila oči i nasmiješila im se.Uskoro je davala intervju-e za novine (People magazine,1986.)
Liječnici kao oni koji liječe,a ne ubojice
John Dolan,profesor filozofije na Sveučilištu Minnesota:»Dati liječnicima dozvolu za ubijanje je isto kao i dati vatrogascima dozvolu za podmetanje požara.»Liječnici trebaju liječiti,a ne ubijati,vatrogasci trebaju gasiti požar,a ne podmetati ga.
Svaki liječnik je položio Hipokratovu zakletvu koja kaže:»Nikada neću dati smrtonosan lijek pacijentu,bez obzira da li on to tražio od mene.Neću davati ženama abortivna sredstva.Čuvat ću život i raditi na čast mojem zanimanju.»
Eliminirati bol,a ne bolesnika
Razvojem znanosti otkriveno je mnogo lijekova,katerera,pumpi,aparati,preparata,koji znatno ublažavaju bol.Postoje mnogi suvremeni načini liječenja koji eliminiraju bol i nisu skupi,ali i dalje se događa da se premalo i nedovoljno koriste.Liječnici,medicinske sestre i javnost,mogu znatno više činiti,nego što sada čine,da bolesnika manje boli,da se bolje osjeća i da se ljepše prema njemu postupa. Eutanazija kao nasilje nad ljudskim životom, iz bilo kojeg motiva, neuskladiva je s ljudskim dostojanstvom. Dostojanstvo u umiranju, kako ga susrećemo u hospiciju, pretpostavlja ublaženje boli, koliko je to samo moguće; još više, pretpostavlja oslobođenje od duševne tjeskobe koja muči čovjeka više nego li one tjelesne boli; duh hospicija jamči da se osoba neće osjetiti napuštenom, nepoželjnom i nevrijednom; naprotiv.Cecile Saunders,utemeljitelj hospicija:”Ako bolesnik izrazi želju da ga se ubije,znači da smo ga totalno iznevjerili i da nismo učinili dovoljno u liječenju. Ako pacijentu ublažite bol, ako se on doživi kao voljena osoba, tada vam neće postavljati zahtjeve za eutanazijom.” To je i nehotice posvjedočio talijanski političar, i ministar u vladi, Loris Fortuna. On, veliki pobornik razvoda braka, zakona o pobačaju – a na kraju svoga djelovanja pokušao je uvesti i zakon o eutanaziji, svoj je život htio dovršiti, do–živjeti u bolnici Clinica del Rosario, okružen časnim sestrama... I nije zahtijevao eutanaziju.Često se misli da bolesnici,koji osjećaju jaku bol,žele što prije umrijeti.Ali baš suprotno,velika većina njih tad shvati dragocjenost života i puno radije žele kvalitetnu medicinsku njegu,nego da umru (izvadak iz Komisije države New York za pitanja života i zakona).Bolesnici se žele riješiti boli,a ne života.Umiruće osobe i dalje su ljudi i kad su pravilno medicinski zbrinute,često se dogodi da nadvladaju granice svojih tjelesnih sposobnosti i prežive,makar su ih otpisali.Svaki bolesnik želi umrijeti dostojanstveno,na način da su liječnici prethodno poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći.Žele umrijeti s poštovanjem ljudi oko njih,a ne sami,izolirani i odbačeni od ljudi,što se događa za vrijeme eutanazije.
Post je objavljen 26.09.2006. u 21:53 sati.