James Manjackal, jednom je izjavio, da su katolici poput lavova koji spavaju i da se ponašaju kao dijete koje viče: “Hoću čokoladu!”, a ona mu se nalazi u džepu, samo toga nije svijesno.
Velika je snaga u molitvi, sv. Misi, sakramentima… samo često toga nismo svijesni. Navest ću primjere svetaca, koji su bili obični ljudi s manama, no postigli su veliku duhovnu zrelost baš preko malo prije spomenutih načina.
Molitva
Sv. Monika je pobožna žena, koja je imala problematičnog sina Augustina. Upao je u loše društvo, krao je, imao je čak izvanbračno dijete. Molila se za njega godinama i čvrsto vjerovala. Dogodila se velika promjena. Ne samo da se Augustin obratio, nego je postepeno postao i biskup, pisac vrlo učenih knjiga, veliki kršćanski filozof i svetac.
Bartol Longo, potječe iz katoličke obitelji, no na studiju postaje sotonist. Njegovi prijatelji i rođaci nisu ga otpisali, već su ga uporno poticali da se vrati i molili za njega. I vratio se i promijenio. Pronašao je svoj životni poziv u širenju pobožnosti moljenja krunice. Obnovio je jedno svetište posvećeno Mariji, Kraljici krunice. Ljudi su dolazili u tako velikom broju, da nisu mogli svi stati. Nadaleko je bio poznat i jako velik broj ljudi se duhovno obogatio njegovim djelovanjem. Proglašen je blaženim.
U Francuskoj je jedan čovjek, ubijao ljude bez imalo kajanja. Uhvatili su ga i osudili na smrtnu kaznu. Ljudi su se zgražali nad njim. Djevojčica od 15-ak godina Therese Martin (čita se Marten, poznata je kao sv. Mala Terezija), molila se Bogu dan i noć, da se taj čovjek pokaje i da ne završi u paklu. Odbio je svećenika i ispovijed, no neposredno prije smaknuća, došao je do svećenika, uzeo mu raspelo iz ruku i poljubio ga. Therese je bila presretna, jer se taj čovjek u zadnji čas pomirio s Bogom i najvjerojatnije pokajao zbog zlodjela i tako nije završio u paklu.
Sv. Misa
Bl. Ivan Merz je zadnjih šest godina svoga života (od 26. do 32.), svaki dan išao na sv. Misu u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Bio je izuzetno kreativan i vrijedan. Rano je postao doktor znanosti iz filozofije, bio je nastavnik, vodio je katolički pokret mladih i napisao jako puno tekstova u raznim časopisima. Mali dio toga nalazi se na internetu, da se sve pročita što je napisao, trebali bi dani.
Egidije Bulešić, mladić iz Pule, svaki je dan išao na sv. Misu prije posla u brodogradilištu. Bio je okretan, veseo, prodorna pogleda u srce, silnu je imao energiju i volju da drugima čini dobro. Jednom je izjavio: “Zadatak života znači svim srcem, svim silama raditi za druge, za bližnje. Znači žrtvovati se, odricati se, poniziti se, moliti, drhtati, plakati, žalostiti se za sve duše i roditi ih u Kristu.
Kako je lijepo podizati bijedne i još im jednom pružiti nadu u spasenje. Kako je lijepo otirati suze! Kako je lijepo okupljati mlade na nedjeljnoj Misi da zajedno kao braća lome radost života!" Okupljao je lošu djecu i pomogao im da se poprave, svećenicima je desna ruka, glavni je u klubu mladih , medju radnicima pobija prigovore na vjeru, obraća najopasnije, spašava od očaja i samoubojstva, s njime se zavjetuju na čistoću. Trećinu plaće davao je sirotinji, ostalo roditeljima. Tu silnu energiju i dobrotu, crpio je iz sv. Mise.
Sakramenti
Sv. Petar je zatajio Isusa prilikom Isusove muke, sakrio se i bojao. Pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća na apostole je sišao Duh Sveti i dobili su njegove duhovne darove (sakramenat potvrde, krizma). Taj isti sv. Petar, izašao je na trg u Jeruzalemu i tako govorio da je nakon govora 3000 Židova prešlo na kršćanstvo. Od strašljivca, postao je neustrašiv.
Bog može preko molitve, sv. Mise, sakramenata i na druge načine, promijeniti obične,
često i jako grešne ljude da postanu kreativni, hrabri, duhovno snažni i da čine djela, koja su prije toga bila nezamisliva. Dovoljan je primjer sv. Pavla koji nije mogao podnijeti kršćane, da bi kasnije prešao gotovo cijeli tada poznati svijet da širi kršćanstvo, usprkos tome što je doživljavao brodolome, zatvaranja i mučenja.
Bog može učiniti da pustinja procvijeta, da otpisani postanu heroji.
Post je objavljen 18.09.2006. u 01:25 sati.