Sve je krenulo dobro. Imala je posao,ljubav svog života i divnu obitelj. Ostavio ju je pred oltarom. Dugo je bila van sebe,nije pozdravljala ljude u zgradi,bila je mrzovoljna i plakala je noćima. Željela je samo umrijeti. Svakodnevno je vidjala sretne parove i to ju je ubijalo. Nije joj bilo jasno tko joj je namijenio takvu sudbinu. Jednog dana otišla je kod doktora i tražila je da joj prepiše Dormicum-vrlo jake tablete za spavanje. Planirala je tu noć popiti cijelu kutiju,znala je da će joj to dokrajčiti muke i da će se pridružiti andjelima. Ili vragu. Whatever,bilo joj je svejedno.

Na putu do stana vidjela je slijepu ženu sa štapom. Žena je imala osmijeh na licu. Prošla je i kraj igrališta na kojem su invalidi igrali košarku-u kolicima. I oni su se smijali. Srela je prosjaka bez noge i dala mu je 20 kuna. Nasmiješio se i zahvalio joj uz riječi da će ju Bog nagraditi.

Tada se prvi puta nasmijala nakon godina patnje. Ona je bila zdrava. Imala je više razloga za osmijeh.
Bacila je tablete u kanalizaciju i krenula otvoriti profil na Iskrici.
Svatko nadje razlog za život. Treba samo otvoriti oči.
I smijati se.