Ne trebaju mi mostovi
da me prevedu preko
svih ovih sranja

ne trebaju mi ljudi
da me tješe kako
biti će bolje

ja sam sama
sebi dovoljna
i imam svoje rituale

kada brijem glavu
urezujući kružnicu
jer me unutra nitko ne može doseći

i kad tražim religiju
pomno biram
u što ću danas vjerovati

izmišljam vlastita božanstva
radim im oltar
i svojom krvlju prinosim žrtve

da ožive
da se materijaliziraju
i bace pogled na mene

jer sav svijet je nestvaran
i vrijeme i ljudi
i problemi

bez raja i bez pakla
samo igra živaca
samo čistilište u mojoj glavi

i dok se trudiš igrati po pravilima
i dok se trudiš steći udobnost
i izgubiti se u masi, da te ne uoče

iz dana u dan
strah živi u ritmu
otkucaja tvoga srca

i kao hrčak skupljaš sve oko sebe
dok glas s visina ne kaže
dosta !